Jesu li njemačke tvrtke plaćale mito Saddamovom režimu?

Neki istražni postupci već su obustavljeni, a kod drugih, tužbe prije i nisu vjerojatne. Čak se i organizacija «Transparency International Deutschland» drži povučeno i dvoji da se zaista radilo o plaćanju mita.

Brojke zvuče dojmljivo: 17 državnih odvjetništava u 16 njemačkih gradova trenutno vrše istragu protiv 46 njemačkih tvrtki zbog sumnje u ilegalno plaćanje mita bivšem režimu Saddama. Povod je bio jedan izvještaj Ujedinjenih naroda, kojeg je objavio bivši šef američke Središnje banke Paul Volcker u listopadu 2005. Prema tom izvještaju, više od 2.250 tvrtki u svijetu plaćali su mito u visini od 3,3 milijardi dolara, kako bi dobili posao.

Ujedinjeni su narodi doduše uveli embargo, ali u okviru programa «Nafta za hranu» dozvolili iznimke, kao za lijekove, hranu i ostale važne namirnice. Državni odvjetnik Anton Winkler u Muenchenu je povtrdio: «Istrage su pokrenute na temelju izvještaja Volckera, UN-ovog izvještaja od 27.10.2005., prema kojem su među ostalima i njemačke firme plaćale mito Saddamovu režimu. Državno odvjetništvo provodi istragu konkretno protiv kršenja Zakona o vanjskoj trgovini, znači ako je novac je odlazio u Irak, predstavljalo bi to kršenje embarga. «

Na popisu Ujedinjenih naroda nalaze se i imena od preko 60 njemačkih tvrtki, među njema Daimler-Chrysler, Linde, Siemens, Fresenius Medical care, Braun Melsungen, ali i protiv čitavog niza manjih ili srednjih poduzetnika. Slučajevi se razlikuji, a tako i svote koje su u pitanju. One sežu od 1.270 dolara, do 790.000 dolara. Radi li se o «podmićivanju u međunarodnom poslovnom prometu» ili o kršenju Zakona o vanjskoj trgovini, napokon je pitanje pravne ocjene, smatra muenchenski državni odvjetniik Anton Winkler: «To trenutno ne mogu prosuditi, jer se slučajevi trebaju promatrati različito, a sada još nemamo saznanja o tome kako se stvar zaista odvijala u njemačkim poduzećima glede programa «Nafta za hranu», i konačno kod oba poduzeća koji su na nišanu ovdje, u Muenchenu.»

Činjenica je da je Njemačka nakon rata u Zaljevu 1991. jedno vrijeme bila najvažniji trgovački partner Iraka. A činjenica je očito i da je Saddamov režim načelno za svaki posao u okvirima programa «Nafta za hranu» očekivao plaćanje u visini od 10 posto vrijednosti posla. Pitanje je samo mogu li se ta plaćanja označiti kao podmićivanje. Jer, mito se plaća da bi se isključila konkurencija. Tamo je međutim morao plaćati svatko. Odgovarajuće suzdržano izjašnjava se Peter vom Blomberg, zamjenik predsjednika njemačkog «Transparency internationala»: «Pitanje je, je li ta dodatna plaćanja, provizije ili kako ih god nazovemo, zaista predstavlju prekršaj koji se naziva podmićivanje. I mi s tim u vezi dvojimo, budući da se čini da to plaćanje nije trebalo utjecati na konkurenciju, već se režim na taj način želio domoći novca u gotovini, prema motu: ako hoćete dobiti posao, onda vas to košta ekstra. A to «ekstra» bi mogao biti prekršaj Zakona o vanjskoj trgovini, jer taj dio nije bio uključen u tekst dokumenta za dobivanje dozvole za posao.»

Očito, čak i da su plaćanja uslijedila, još uvijek ostaje pitanje pravne ocjene. Trenutno, većina državnih odvjetnika naginju tome da ne govore o mitu i podmićivanju, već o kršenju tadašnjih odredaba embarga. U Bielefeldu, Bochumu i Koblenzu je u međuvremenu obustavljeno pet postupaka uz plaćanje novčane globe, a istražitelji u Berlinu su najvili da namjeravaju obustaviti postupak protiv farmaceutskog koncerna Schering. A također «Transparency International», organizacija koja se posvetila borbi protiv korupcije u svijetu, drži se po strani: «Slučaj je za nas naravno od velike važnosti, budući da je riječ o velikom broju sudionika. No, budući da se dotiče teme koja je ionako delikatna – naime, podmićivanja u inozemstvu, moramo biti vrlo oprezni. Ne želimo, dakle, bagatelizirati, ali našu izjavu želimo utemeljiti na dokazima.»