1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Jedna lasta ne čini (bosansko) proljeće

Članovi neformalne grupe građana „Bosansko proljeće“ iz Bihaća priželjkuju veću podršku mladih i obrazovanih pojedinaca kako bi se uhvatili u koštac s političarima. Ipak, buđenje građana iz zimskog sna predugo traje.

Šezdeset tisuća nezaposlenih i oko pedeset tisuća umirovljenika s minimalnim primanjima od oko 300 maraka mjesečno. Koliko god poražavajuće bile, ove brojke nisu dovoljna ilustracija beznađa i teškog položaja stanovnika Unsko-sanskog kantona. Nezaposleni i umirovljenici čine više od trećine ukupne populacije.

Život na kapaljku

Rješenje ne vide i odlaze masovno, kaže Aida Sejdić, jedna od osnivača neformalne grupe „Bosansko proljeće“. „Poslije rata ljudi su masovno napuštali BiH. Sada je još gore. U posljednjih šest mjeseci otišlo je užasno mnogo i mladih ali i onih starijih. Da ne kažem koliko ih se sprema na odlazak, čine sve što mogu i to im je jedini cilj“, objašnjava Aida.

Aida Sejdic

Aida Sejdić

Aida je profesorica kemije. Živi u Bihaću. Razloga za nezadovoljstvo ima na pretek. Poput mnogih, posao čeka godinama, a trenutni status joj je takav da nije na uredu za zapošljavanje, ali se ne može reći ni da je zaposlena. „Angažirana sam po ugovoru o djelu, i to na dva sata tjedno. To je samo deset posto plaće“, kaže Aida.

Upravo njen, ali i primjer Harisa Rahmanovića najbolje govore o tome tko su ti mlad koji pokreću plenume, tribine i neformalne grupe poput „Bosanskog proljeća“.

Dvadesetsedmogodišnji Haris je glazbenik, svira nekoliko instrumenata i uključen je u razne umjetničke projekte. Kako bi nešto ostvario i zaradio, povezao se s ljudima van Bosne i Hercegovine pa često putuje. Kaže da je sve to samo preživljavanje.

„Muka mi je od pomisli na to da napustim svoju zemlju, svoj grad, roditelje i djevojku kako bih mogao platiti račune. Ne može me nitko uvjeriti da to ne mogu ostvariti ovdje, samo da je malo drugačija situacija.“

Treba nam „pameti i znanja“

Nakon što je val prosvjeda zahvatio mnoge bosanskohercegovačke gradove, nezadovoljni građani Unsko-sanskog kantona bili su prvi koji su poslali svoje zahtjeve pred skupštinu, a koji su odmah i usvojeni. „Bosansko proljeće“ od polovine veljače gotovo svakodnevno ima sastanke, organizira tribine, okuplja članove. Kažu da su pomalo postiđeni energijom i entuzijazmom svojih starijih sugrađana, dok su brojni intelektualci i omladina samo pasivni promatrači.

„Strah je najveći problem. Ljut sam na svoje profesore, pametne i obrazovane ljude koji ne žele da se uključe. Mi smo na ulici možda i dobili jednu bitku, ali sada moramo na njihovom terenu, u skupštini popraviti štetu i graditi bolje sutra. Stručnjaci nam trebaju, ne možemo sami“, ističe Haris.

Haris Rahmanović

Haris Rahmanović

Među dosadašnjim postignućima spomenute grupe iz Bihaća jest i formiranje privremenog zakonodavnog tijela, odnosno skupštinskog povjerenstva za građanske inicijative i suradnju građana sa skupštinom. Povjerenstvo sa zastupnicima čine i predstavnici „Bosanskog proljeća“ i radi na realizaciji zahtjeva građana.

Sve je to dobar početak, ali uporno tvrdi Haris, nedostaju im ljudi. Samo tridesetak njih je aktivno uključeno u sve ovo. „Dvadeset godina nas svjesno udaljavaju od politike. Mene su obrazovali tako da me to ne treba zanimati. Ali to je jedini način. Kome je dobro nek sjedi kod kuće, meni nije i zato odlazim na te tribine, pokušavamo usuglasiti stavove i djelovati prema vlastima“.

Ujedinjeni protiv građana

S policijom nemaju problema. Ovi aktivisti ističu da su do sada naišli samo na podršku i razumijevanje kod čuvara reda.

Opisujući političku i društvenu klimu u Bihaću i cijelom kantonu, umirovljenica Nisveta Štrkljević kaže da je došlo do drastičnog preokreta, ali opet na štetu građana.

„Vlast i oporba su se udružili, dojučerašnji ljuti neprijatelji sada su ujedinjeni kao nikada i u nama vide opasnost. Do nedavno se nisu mogli dogovoriti oko najbanalnijih stvari, a sada za jedan dan izglasaju zakon kako bi zaštitili svoje privilegije koje im narod želi ograničiti“.

Nisveta Štrkljević

Nisveta Štrkljević

Nisveta je jedna od onih nezadovoljnih građanki koja je, kako kaže godinama čekala da se ovo dogodi i da narod progleda. Nije joj jasno da neko kao ona ima više energije i želje za promjenama od nekog dvadesetogodišnjaka.

Jedna glava jedna plata

Članovi „Bosanskog proljeća“ ne pozivaju na prosvjede. Samo se žele osnažiti i dobiti priliku kako bi mogli odlučivati o važnim pitanjima. Možda i neće odmah popraviti svoj položaj, povećati zaposlenost ali će bar iznuditi malo poštovanja od strane bahatih političara, ističe Aida.

„Trn u oku nam je bezobrazluk. Svi ti stranački dužnosnici obavljaju po nekoliko funkcija. Sjede u upravnim odborima, povjerenstvima, zastupničkim klupama. Neka se odluče za jednu poziciju i jednu plaću. A u tim povjerenstvima i onako trebaju sjediti stručni ljudi, a ne politički podobnici“.

Entuzijazam je nije napustio i vjeruje u snagu ovog pokreta. Ipak, Aida dodaje da nije realno očekivati od nekoliko desetaka ljudi da preko noći i bez masovne podrške naprave značajan politički preokret.