Je li Schiller imao savršenog dvojnika? | Kultura | DW | 07.05.2008
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Je li Schiller imao savršenog dvojnika?

Tisuće ljudi pohode svake godine Schillerov grob u Weimaru. Ubuduće će, međutim, stajati pred praznim grobom, jer je analiza DNK pokazala da kosti koje su tamo ležale nisu kosti slavnog pisca. Gdje je onda prava lubanja?

3-D-reprint lubanje iz Schillerovog groba i giposani odljev lica mrtvog Schillera

Ova je sigurno kriva - trodimenzionalna kopija lubanje za koju se 180 godina vjerovalo da je Schillerova

Za doktora Walthera Parsona s Instituta za sudsku medicinu u Innsbrucku nema sumnje: lubanja koja se 180 godina smatrala Schillerovom nije njegova. "Lubanju smo detaljno pregledali, po svim poznatim i znanstveno relevantnim DNA-karakteristikama. I ona se ne poklapa ni s ženskom linijom, dakle, genetskim kodom sestre, niti s onim Schillerovih sinova", argumentira on. Institut doktora Parsona je vodeća ustanova za ispitivanje DNA-materijala u sudskoj medicini i u povijesnim istraživanjima. Na njemu se vrši 20.000 DNA-analiza godišnje. Samo da bi se došlo do Schillerovog genetskog koda moralo se izvršiti 1.100 DNA-testova.

U igri pravi dvojnik

Schillerova bista u Jeni

Ni spomenicima ne treba uvijek vjerovati, ali ovako je, navodno, izgledao "pravi" Schiller (bista u Jeni)

Ti testovi pobijaju rezultate istraživanja doktorice Ursule Witwer-Backofen. Ta antropologinja sa sveučilišta u Freiburgu je, naime, bila uvjerena da je riječ o Schillerovoj lubanji, ali kako se DNA ne poklapa, ona tvrdi da ovdje nije riječ o bilo kojoj lubanji koja je podmetnuta. "U igri je pravi dvojnik koji u tako puno detalja odgovara portretima pisca, dvodimenzionalno, trodimenzionalno, i po starosnoj dobi", kaže ona. Ali kako je to moguće? Sigurno nije riječ o slučajnosti. Znači li to da je prava Schillerova lubanja izvađena iz lijesa i zamijenjena nekom drugom?

Znalac na djelu

Da teorija o zamijenjenoj Schillerovoj lubanji "drži vodu", potvrđuje i povjesničar Ralph Jahn. On je istraživao povijest obitelji Schiller. Iščitavao je povjesne protokole i dokumente. Tamo, na primjer, stoji da Schillerov lijes 1826., kada ga je gradonačelnik Schwabe dao iznijeti iz podruma s mrtvačkim sanducima, nije bio na svom pravom mjestu. "Ima tu još nekih nesporazuma", upućuje on. Gradonačelnik Schwabe tako 1814. izvještava kako ga je posjetio bavarski prijestolonasljednik i kako je želio vidjeti Schillerov lijes. Grobar je, navodno, rekao da ga više nema. I to nakon samo devet godina." Radilo se o lijesu od masovne hrastovine, moralo ga se moći naći. Znalo se otprilike i gdje je trebao biti. Postoji cijeli niz indicija koje upućuju u istom smjeru. Tu se sigurno nešto mutilo", zaključuje povjesničar.

Grob ostaje prazan

Lijesovi Goethea i Schillera u Weimaru

Lijesovi Goethea i Schillera u Weimaru - ovaj potonji je prazan

Gdje je, dakle, onda prava Schillerova lubanja? Jahnova teorija je da je ona sigurno u nekoj privatnoj zbirci tko zna gdje u svijetu. On će i dalje nastaviti tragati za njom. Za predsjednika Zaklade vajmarske klasike Helmuta Seemana je, pak, ovo poglavlje zatvoreno. Od sada će Schillerov lijes u vajmarskoj plemićkoj grobnici biti prazan.