1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Je li Njemačka za Hrvate još uvijek obećana zemlja?

Svjetska gospodarska kriza u Njemačkoj se gotovo nije ni osjetila, pa nije čudo da se i puno hrvatskih građana odlučuje potražiti sreću u ovoj zemlji. Oni svjedoče o vrlo različitim iskustvima.

Na telefonu njemačke Agencije za rad dobivate sve informacije koje su vam potrebne. Pomislite: odlično. Krenete u Agenciju, a onda vas zatekne ljubazno: "Oprostite, došlo je do zabune, naše radno vrijeme za danas je isteklo, dođite sutra." Još jednom provjerite sa službenikom koji su vam dokumenti potrebni za sutra. Sutra ponovno iznenađenje. Naime, došli ste opet bez nekog dokumenta iako ste već dva puta pitali službenu osobu što vam sve treba. A to tako često biva i s ostalim državnim institucijama. To je iskustvo mnogih hrvatskih građana u Njemačkoj, koji su sami morali dolaziti do potrebnih informacija, korak po korak, bez ičije pomoći ili savjeta. U određenim situacijama ni poslodavac, koji bi trebao bolje poznavati proces, neće vam puno pomoći već će vas uputiti na institucije da se sami dalje snalazite.

Bez znanja jezika se ne može

Kako izgleda potraga za poslom? Iako je sustav na prvi pogled jako dobro uređen s mnogo savjetovališta to vam ni u čemu ne pomaže, već stvar treba uzeti u svoje ruke. Ako ste samoinicijativno došli s nadom i optimizmom, a da radno mjesto niste već prije dolaska dobili preko neke firme iz Hrvatske, onda vaše šanse i nisu velike. Akademska diploma i poznavanje nekoliko svjetskih jezika nisu nikakvo jamstvo. Ako kao akademski građanin očekujete nekakav posao u struci, onda vaš njemački mora biti na vrlo visokoj razini. A ako je vaše zanimanje deficitarno, možete privremeno proći potpomažući se engleskim, no tek savršeno znanje njemačkog jezika otvara sva vrata.

Veće tržište rada budi i veća nadanja. "U proteklih nekoliko mjeseci broj župljana se doslovno udvostručio", kaže nam gospođa Ruža iz mjesta Bad Soden u blizini Frankfurta te nastavlja: "Po broju ljudi koji dolaze u crkvu ili traže pomoć preko svećenika najbolje se vidi situacija. Većina za početak stiže kod rodbine, ispituje teren, a onda povuče i ostale."

Obitelj Matas

Obitelj Matas je zadovoljna svojom odlukom da dođe u Njemačku

Stabilnost i sigurnost

Mlada obitelj Matas također se nedavno odlučila svoju zagrebačku adresu zamijeniti novom njemačkom. "Mi smo praktički stigli na gotovo, imali smo pomoć rodbine, pa je bilo mnogo lakše", priča nam Monika čiji suprug Mirko već nešto više od pola godine radi u jednoj hrvatskoj tvrtki koja djeluje na području Njemačke. "Imali smo u početku birokratskih poteškoća, jer nam u Hrvatskoj nitko nije znao s točnošću dati informacije o propisima i mogućnostima, a potom je i ovdje uslijedilo snalaženje po raznim institucijama i 'hvatanje' informacija, no svaki početak je težak", kaže Monika. "Veća perspektiva nego u Hrvatskoj, veće tržište rada, a i bolja budućnost za djecu ipak su nešto na što se može računati", priča nam ova mlada majka dvoje djece.

Ona hvali socijalnu sigurnost koju imaju obitelji u Njemačkoj. Budući da njezin suprug malo zarađuje, obitelj ima pravo na razne povlastice: "Nezanemariva je politika države usmjerena na obitelji. Svako dijete do kraja školovanja ima pravo na dječji doplatak od oko 190 eura po djetetu, državni vrtići su za nas besplatni, a djeca koja ne idu u vrtić do treće godine dobivaju također naknadu. Subvencionira nam se stanarina po kvadraturi, ovisno o broju članova obitelji... Sve su to prednosti koje mladim obiteljima ulijevaju nadu u bolju budućnost."

Mirko je inženjer elektrotehnike i dok ne usavrši jezik radi kao električar, no potom mu je zajamčen napredak i bolje radno mjesto. Bez obzira na te početne poteškoće, on je mnogo zadovoljniji, cjenjeniji, a na svom radnom mjestu je bolje plaćen nego kao inženjer u Hrvatskoj. "U Hrvatskoj smo stalno živjeli u neizvjesnosti zbog gubitka radnog mjesta, smanjenja plaće, pitanja hoće li ta plaća uopće doći redovno. Sada živimo opuštenije i mirnije", kaže nam Monika koja se također nada da će, nakon što usavrši jezik i djeca malo porastu, pronaći posao za sebe.

Nada u bolju budućnost

Vinko Livaja

Vinko Livaja ne odustaje

Potpuno drugačija iskustva ima 27-godišnji Vinko Livaja iz Hrvaca koji je u Njemačku stigao samostalno, bez ikakvih prethodnih poznanstava. "Kroz što sam sve u ova četiri mjeseca prošao snalazeći se sam, mogao bi knjigu napisati", kroz smijeh nam priča Vinko te nastavlja: "Doslovno sam pokucao na vrata svih institucija, svih restorana. Birokratske zavrzlame sve sam sam prošao i zaista mogu reći da nije ni od prilike onako kako sam očekivao. Po pričama ljudi mislio sam da će biti lakše naći posao, a kad sam sve to iskusio, shvatio sam da ni Njemačka nije obećana zemlja." Prisjećajući se svega, zamišljeno kaže: "Ipak sam odlučio da nema odustajanja, pogotovo što su u Hrvatskoj šanse još manje."

Sada radi u ugostiteljstvu. U toj branši, ako niste već iskusni, imate jako mala primanja od oko 7 eura po satu, a na početku ne radite punu satnicu, pa je teško preživjeti. Jezik je i tu jako bitan. "Ja sam imao sreću da sam našao nešto da mogu za početak pokriti osnovne troškove života, no nadam se da će sada dalje biti lakše. Svaki početak je težak i nigdje na svijetu nije lako ako bar nemaš neko zaleđe. No evo, ja sam primjer da se sve može", zaključuje Vinko u nadi u bolju budućnost u novoj domovini.

Preporuka uredništva