1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Je li i Stepinac trebao završiti u Jasenovcu?

Možda jedina mrlja u karijeri novog pape Franje jest njegova uloga u vremenima vojne diktature u Argentini. Ali to nipošto nije usamljen primjer u teškom pitanju, što je činiti crkvenim dužnosnicima u diktaturama?

Pepa Pussek holds a picture of her son Juan Carlos Galvan, one of the victims killed during Argentina's dirty war, as she listens to the sentence for former dictator Jorge Videla in Cordoba, Argentina, Wednesday Dec. 22, 2010. Videla was sentenced to life in prison Wednesday for the torture and murder of 31 prisoners in 1976. It was the first conviction for the military junta leader, who led the military coup that installed Argentina's 1976-1983 dictatorship, in 25 years of democracy. (AP Photo/Natacha Pisarenko)

Argentinien Militärdiktatur Junta Diktatur Demonstration Protest

Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća su bile burne godine za čitavu Latinsku Ameriku. Nakon revolucije u Kubi, u mnogim zemljama nije bilo mirno - a "Veliki brat" iz Washingtona se, kao u Čileu 1973., pobrinuo da neka zemlja već izborima ne prihvati marksistička načela.

U susjednoj Argentini je također bilo napeto: tamo je dugo vremena na vlasti bio diktator Juan Peron - koji je Drugi svjetski rat proveo u Italiji "studirajući" Mussolinijev fašistički režim, ali u šezdesetima su se redali predsjednici dok je zemlja zapadala u sve dublji kaos. Jer Peron (kao što se neki sjećaju iz filma Evita u kojem drugu ženu diktatora glumi Madona) je još u četrdesetima uspio osvojiti mnoge Argentince obećanjima o zlatnom dobu i blagostanju - za sve građane.

Zid s grafitima i crvenim petokrakama na Kubi

U šezdesetima i sedamdesetima je Latinska Amerika bila kontinent revolucija

Naravno, takvo obećanje se nikad ne može ispuniti i neki su i među peronistima previše doslovno shvatili obećanja siromašnima - sve do otvorene pobune poput one u Cordobi 1969. ("Cordobazo"). Juan Peron u to doba nije bio predsjednik, ali se 1973. vratio na vlast, što je dovelo tek do kratkotrajnog smirivanja. Jer već nakon nekoliko mjeseci je preminuo, a njegova (treća) supruga Isabel Martinez de Peron je postala prva predsjednica Južne Amerike.

Crne limuzine zloglasnog AAA

No već tada je bilo veliko pitanje, kome ona uopće predsjedava: jer zemljom je vladao kaos i za predsjednicu nisu marili niti Montonerosi i drugi pobunjenici koji su težili socijalističkoj revoluciji, a još manje Alianza Anticomunista Argentina, paravojna organizacija koja je već otvoreno provodila teror protiv svih neistomišljenika. Farsa sa predsjednicom nije dugo potrajala - 1976. je izveden vojni puč i na čelo države je došao zapovjednik argentinskih oružanih snaga, Jorge Videla.

Diktator Argentine Jorge Rafael Videla

Diktator Argentine Jorge Rafael Videla

Nema niti najmanje dvojbe o teroru koji su provodili "odredi smrti" zloglasne AAA, o logorima, mučenjima i o najmanje 30 tisuća Argentinki i Argentinaca koji su odvedeni - i mnogima se niti danas ne zna, gdje im je grob. Usred tog nasilja i kaosa, Argentina je 1973. dobila novog provincijala Isusovačkog reda. Bio je to Jorge Mario Bergoglio, današnji papa Franjo. Baš kao i čitava Argentina, i tamošnja Crkva je prolazila kroz teška vremena. Jer baš kao što se i junta pozivala na konzervativne ideale pretežito katoličke Argentine, tako je i mnoštvo svećenika i redovnika spremno dijelilo sudbinu siromašnih župljana u otporu diktaturi - sve do likvidacije.

Crkva se uvijek iznova suočava s teškim vremenima kad se njezini vjernici odjednom nađu s obje strane bojišnice. U nekim slučajevima je posve izvjesno stala na "krivu" stranu - poput nacističkog kvislinga u Slovačkoj, katoličkog svećenika Jozefa Tisoa. Čak i francuski ratni predsjednik i heroj Prvog svjetskog rata, general Philippe Petain je zahtijevao - i uglavnom dobio podršku Crkve u izgradnji Francuske koja neće raditi nevolja nacističkim okupatorima.

Mora li u zatvor da bi "dokazao" nevinost?

Alojzije Stepinac

Uloga Alojzija Stepinca nipošto se ne može sažeti u jednostavnu osudu - baš kao ni uloga Crkve uopće.

U mnogim drugim slučajevima, odnosi crkve i diktature nipošto nisu tako jednostavni. Još uvijek se vode rasprave i o ulozi hrvatskoga kardinala Stepinca koji je nakon rata osuđen za suradnju s okupatorima makar je izvjesno kako su mnoge optužbe kojima se teretilo Stepinca, bile neutemeljene. S druge strane, teško je reći i koliko je hrvatski kardinal doista pomogao da se spriječe zločini jer je i Stepinac spremno prihvatio samostalnu državu Hrvatsku - pa makar i u tim, ratnim okolnostima. Ali je isto tako poznato kako su mnogi katolički svećenici, što je Stepinac svakako znao, bili na "drugoj strani": konačno, i tadašnji predsjednik ZAVNOH-a Andrija Hebrang (stariji) se u partizanima oženio - naravno, u crkvi.

Utoliko se postavlja pitanje, moraju li dušobrižnici doista biti i likvidirani kako bi "dokazali" da se protive zločinima diktature u kojoj žive. Za vrijeme nacista u Njemačkoj, takvih primjera je bilo i više nego dovoljno: čitav niz svećenika i redovnika je završilo u logorima, a nacistima su osobito bili trn u oku aktivni pripadnici katoličkih sindikata i stranke katoličkog centra koji su hrabro prkosili diktaturi.

Odluka nikad nije bila laka niti za poglavare katoličke crkve. Tako se i papi Piju XII. zamjera što nije glasno i jasno osudio nacističke zločine dok su se kotrljali vagoni prema koncentracijskim logorima. A mora se podsjetiti i kako nije bilo niti previše glasnih osuda ni tadašnjeg pape Pavla VI. dok je trajala strahovlada u Argentini.

Jorge Bergoglio u Buenos Airesu

Na kojoj strani je bio isusovac Jorge Mario Bergoglio? Teško je reći, ali se ne može reći ni da nije spreman suočiti se i s vlastitom prošlošću.

Tko je isusovački provincijal?

Što je tada mogao učiniti provincijal isusovaca u Argentini? Njegova funkcija zapravo uopće nije niti zamišljena za "odnose s javnošću" kako bi se to danas reklo. Provincijal je organizacijski čelnik jedne pokrajine crkvenog reda (koja se često niti ne poklapa s državnim granicama) i u javnosti je mnogo manje prisutan nego biskupi, kardinali - ili pape. Je li Bergoglio onda mogao spriječiti zločine koji su se zbivali u njegovoj domovini? Pa čak i kad su neki, poput svećenika Christiana Von Wernicha i kapelana policije Buenos Airesa, osobno sudjelovali u mučenjima i likvidacijama?

Optužbe protiv sadašnjeg pape su još teže: tvrdi se kako ne samo da nije spriječio, nego da je i aktivno podržavao tadašnju vojnu diktaturu - sve do prokazivanja nekih isusovaca koji su jasno stali na stranu revolucionara. To tvrdi i Fortunato Mallimacci, bivši dekan fakulteta za sociologiju sveučilišta u Buenos Airesa koji poručuje kako će Bergogliju "presuditi povijest".

Ipak, treba dodati kako se tom poviješću Argentine vrlo aktivno bavio i sam Jorge Mario Bergoglio koji je i kao kardinal sudjelovao u povjerenstvu koje je težilo pomirenju među Argentincima. Doduše, napetosti još ima, baš kao i pitanja, tko je bio kad na čijoj strani - pa tako i "kardinal siromašnih" kako u Argentini zovu današnjeg Papu. Ali nekakvog recepta, što da čini Crkva u takvim slučajevima - nikad nije bilo i teško je reći da će ikad biti.