Javne službe u štrajku

Sindikalno članstvo u Hamburgu, Donjoj Saskoj, Sjevernom Porajnu i Vestfaliji, Saskoj i drugim njemačkim pokrajinama upravo se izjašnjava hoće li se priključiti kolegama s juga. Val štrajkova u komunalnim upravama i poduzećima mogao bi krenuti već početkom sljedećeg tjedna i prema svemu sudeći njemačke gradove širom zemlje uskoro očekuju slike kakve se danas već vide u Stuttgartu, Mannheimu, Ulmu, Karlsruheu, Freiburgu: štrajkaše kojima je pun nos redukcija: «40-satni radni tjedan za zaposlene znači gubitak plaća, a drugo, sve više nam se prijeti kako bismo trebali biti zadovoljni s našim sigurnim radnim mjestima, iako je to već stara ploča. U međuvremenu je već u javnim službama ukinuto dovoljno radnih mjesta.»

Za sada nitko ne popušta

Zaposleni u javnim službama štrajkaju kako bi im se zadržao radni tjedan od 38 i pol sati, no poslodavci ga bez novčane naknade žele povećati na 40. Baden-württemberški ministar financija Gerhard Stratthaus, koji nastupa u ulozi poslodavaca spreman je za fleksibilnija rješenja: «Moramo se udaljiti od te metode po kojoj se sve jednako tretira. Postoji stvarno razlika radi li netko teški fizički posao, i mogu si zamisliti da je nakon 50. gotov. Postoje međutim drugi poslovi koji se mogu obavljati i duže. Kod nekih poslova može se raditi duže u tjednu. Stvari moramo rješavati diferenciranije i fleksibilnije.»
Teško da bi se to moglo shvatiti kao popuštanje od strane poslodavaca. Sindikati su odlučni u svojoj namjeri da idu do kraja: odstupanja nema, naglašava glasnogovornica ver.dija Maria Winkler: «U načelu možemo paralizirati cijeli javni život, što se uslužnih djelatnosti tiče. To zna i poslodavac. Možda nam to priskrbi pritisak da se vrate za pregovarački stol i odustanu od uredbe o 40-satnom tjednu.»

Smeće na ulicama – dvosjekli mač

Za sada se u gradovima u kojima se od ponedjeljka ne čiste ulice, ne prazne kontejneri, u kojima su zatvoreni vrtići i razne komunalne službe prosvjed zaposlenih ne odražava previše i građani za sada dijele simpatije sa štrajkašima: «Možda će nešto donijeti, a štrajk je vjerojatno bio neophodan» kažu građani na ulicama Freiburga.
Za sada još na ulicama nema brda smeća, i što je još bitnije, vani je hladno i smeće ne smrdi. Roditelji se nekako snalaze s djecom i za sada ne moraju uzimati ekstra godišnji, jer ih nemaju gdje zbrinuti – drugim riječima još se ne osjećaju posljedice štrajka. Sindikati s jedne strane priželjkuju reakcije građana, a s druge strane od njih strahuju. Upućeni su na solidarnost građana, njihovo nezadovoljstvo sredstvo je pritiska s kojim računaju, ali je pitanje kada će razumijevanje za motive sindikalaca biti potisnuto brojnim poteškoćama koje im taj štrajk u svakodnevici donosi.
«Mi se pripremamo na duži štrajk,» kaže Sabine Schlorke, tajnica sindikata zadužena za područje Rhein-Neckar: «To znači, neće biti situacije kakva je bila 1992., kada smo proglasili štrajk i onda se relativno brzo štrajkalo u svim područjima rada. Sada smo se pripremili za strategiju koja bi mogla duže trajati. To znači, postupno ćemo napuštati neka područja, a štrajk će početi u drugim.»

Prema mišljenju donjosaskog ministra gospodarstva Waltera Hirchea štrajk ugrožava gospodarski polet u Njemačkoj, a ver.di svojim stavom ide na štetu mladih i njihovim perspektivama za posao.