Jaguar i Land Rover su postali Indijci

I jedna i druga marka su legende: Land Rover, načinjen kao terensko vozilo za britansku vojsku se već u šezdesetima pretvorio u kult svih avanturista svijeta. Obojan u boje zebre koturao se po afričkim prašumama serije "Daktari", u klasičnoj, zelenoj boji vozila ga je i engleska kraljica po svojim brojnim imanjima. Naravno, bogatunima čitavog svijeta nikad nije trebala bolja reklama da i sami sjednu za upravljač Land Rovera, osobito od kako je i on ukrašen plemenitim drvom i obložen mekanom kožom.

Jaguar je posve druga priča: kao ime je nastao tek uoči II svjetskog rata, ali njegov povijesni sportski model tipa E prvi puta predstavljen početkom šezdesetih neki su zvali i "pornografijom na cesti". Doista: njegov veoma dug prednji dio u kojem je bio smješten motor bio je više nalik lovačkom avionu iz II Svjetskog rata nego automobilu i utoliko mogao je izazvati i nećudoredne asocijacije. I dan danas ti automobili među kolekcionarima dostižu vrijednosti koje se mjere u stotinama tisuća eura.

Niz grešaka novih američkih gospodara

Ipak: gotovo čitava britanska automobilska industrija vremenom je postala vlasništvo stranaca. Obje ove tvrtke kupio je američki Ford koji je odlučio sa tim markama pokriti područje luksuznih vozila u Europi. Usprkos zapaženim modelima i činjenici da Land Rover i danas bilježi dobit, očito je da su u Fordu bili razočarani kako broj prodanih primjeraka - osobito u SAD, nikako da počne značajnije rasti.

Razloga za to ima više: obje ove tradicionalne marke nisu baš imale previše sreće sa eksperimentima koje je pokrenuo Ford. Stvoriti Jaguar koji će biti vozilo srednje klase - takozvani model X, već u razvoju je koštao milijarde da bi na koncu ispao nešto kao Jaguar na postolju Forda Mondea - sa pouzdanošću Forda, a ne Jaguara.

Ništa toliko ne može razočarati imućnog kupca kao skup auto koji je sklon kvarovima kao da vozi Ford Fiestu - i na žalost, od toga nisu ostali pošteđene ni ove marke. Dugogodišnja šefica ova dva branda, Bibana Boreio je svojedobno izjavila kako Ford ne može trpjeti da se u SAD bolje prodaje Toyotin Lexus nego Jaguar. Već i takva usporedba tradicionalne britanske marke sa - ma koliko tehnički dotjeranim, ali ipak "bezimenjakom" sa Dalekog Istoka je podiglo na noge sve puritance britanskih trkaćih automobila. Novi modeli nastali tom logikom - sličniji nekom anonimnom Japancu nego "pravom" Jaguaru - su očito otjerali i posljednje kupce. Prodaja je pala za preko 30% i kada je prošlog ljeta Mike O'Driscoll preuzeo vodstvo od Bibiane Boerio - koja je uzgred, doista na čelo Jaguara došla iz računovodstva - on očito nije imao niti jedan drugi zadatak nego prodati ove marke.

Možda ipak i razlog za slavlje

Ali koliko god da se mogu razumjeti slijepi sljedbenici tradicije, nepošteno je o koncernu Tata Motors misliti kao da još nije završeno kolonijalno doba. Taj indijski koncern trenutno prodaje svaki drugo teretno vozilo koje nađe kupca u Indiji i drži oko 20% tržišta osobnih vozila te zemlje. Možda jest pomalo apsurdno kako je upravo Tata nedavno predstavila najjeftiniji auto na svijetu, model Nano koji bi trebao koštati samo 2.500 dolara, ali je isto tako činjenica kako će tehnologija, koja se u Jaguaru i Land Roveru razvijala generacijama, uvelike pomoći indijskom proizvođaču u njegovom pohodu na svjetskom tržištu. Utoliko je cijena koju je platio - 2 milijarde i 300 milijuna dolara i nije pretjerana.

Koliko će pri tome ove luksuzne marke izgubiti od svojeg sjaja - teško je reći. Kod proizvoda za bogatune često jedino što uopće ima cijenu jest naziv i "image". Tehnički, malo toga će se ubrzo promijeniti jer će velik dio proizvodnje vozila ionako ostati u Velikoj Britaniji. Povrh toga postoji još jedan argument koji može i najvećeg puritanca natjerati da razmisli, da li trebe tugovati ili možda slaviti: Tata Motors je zajamčila isporuku rezervnih dijelova za Jaguare koje se još koturaju po cestama.