„Ja čitam knjige, Erdogan čita sažetke“

Muharrem Ince, rođen 1964., je bivši nastavnik fizike i političar Republikanske narodne stranke (CHP). Od 1999. je parlamentarni zastupnik, a do tada je bio i šef zastupničkog kluba kao i predsjednik Udruženja za promociju Ataturkovih ideja. Dva puta je gubio unutarstranačke izbore za predsjednika CHP-a. Predsjednički je kandidat CHP na izborima 24. lipnja kada će se, pored predsjedničkih, održati i parlamentarni izbori u Turskoj.

DW: Što kažu posljednje ankete, gospodine Ince?

Muharrem Ince: Nemam točne brojke, ali vidim kakav duh vlada na našim predizbornim skupovima.

Kakav duh?

Kada smo počinjali, bili smo ispod 30 posto. Sada smo iznad toga i imamo sve bolju dinamiku.

Ako uđete u drugi krug izbora, neophodno je da pridobijete i glasove Kurda i nacionalista. Imate li plan kako da ujedinite ta dva tabora?

Mi ujedinjujemo ljude. U Jedrenima na zapadu Turske kažemo isto što kažemo u Hakkari na jugozapadu. Nikoga ne lažemo. Kada smo u Hakkari, ne kažemo ništa drugo samo da bi se svidjeli Kurdima. Isto u Trabzonu ne kažemo ništa da bismo se svidjeli nacionalistima. Nemamo tajnu agendu. Kažemo, riješit ćemo problematiku Kurda, a mjesto za to je parlament. Uspjet ćemo u tome, vjerujem u moć promjene.

Ima ljudi koji kažu da je Vaš stil sličan Erdoganovom.

To nije točno. Najprije, ja čitam knjige, on čita sažetke. Ja imam diplomu, vjerujem u demokraciju, želim slobodnu Tursku, vjerujem u znanost. Kakve ja sličnosti imam s Erdoganom? Ali ako se netko zakači sa mnom, odgovorim mu istom mjerom. Možda je to jedina točka u kojoj se može vidjeti sličnost.

Kažete da će, ako budete izabrani, vrijednost dolara pasti u odnosu na liru. Kako? Imate li kontakt s vjerovnicima međunarodnih fondova?

Stranim investicijama treba sigurna luka. Ako je luka sigurna, novac će doći i lira će ojačati. Dakle neću pozivati šefa središnje banke u stranačku središnjicu Republikanske narodne stranke (CHP). Angažirat ćemo sposobne stručnjake. Nećemo zastupati tvrde ideologije. Sve će biti transparentno, neće biti korupcije. Stat ćemo nakraj ekonomskom razbacivanju i bit ćemo pravedni. I ulagači će doći, vjerovat će nam prirodno.

Trenutno je unošenje novca slobodno, ali postoje ideje da se uvede kazna od 40 posto na novac koji se iznosi van zemlje. Zašto bi onda strani ulagači došli kod nas? Čak ni turski neće u ovoj situaciji investirati već će ilegalno iznositi novac van zemlje. Policijskim metodama se privreda ne može dovesti u red. Želimo stvoriti zemlju u kojoj rade stručnjaci, koja funkcionira po univerzalnim zakonima prava, zemlju čijim se sudovima vjeruje. U roku od tri mjeseca želimo revitalizirati sudove.

Uzmimo da budete izabrani. Što će se dogoditi idućeg dana? Postoje dokumenti koji govore o korupciji vladajućih koji su sada u ladicama. Hoćete li ih izvaditi?

To nije moj zadatak već zadatak pravosuđa. Kao prvo, ponovo ćemo dovesti ekonomiju u red. Vratit ćemo povjerenje na tržištu. Sljedeći korak bit će pravosuđe, postat će pravednije. Onda će taj sustav moći pozvati na odgovornost Erdogana ili mene ako treba. Ali neprijateljstvo, mržnja, osveta… toga u meni nema.

Moja politika se ne bazira na osveti. Naprotiv. Radim na tome da mirno ujedinim narod. Projekt se zasniva na tri načela – mir, gospodarski rast, pravedna raspodjela. U kojem pravcu ćemo ići? Ići ćemo prema EU-u. Kojim metodama? Demokracijom i slobodom. Kako će izgledati vodstvo? To neće biti vladavina jednog čovjeka i njegovih pomagača već jakog šefa sa sposobnim timom.

Kako ocjenjujete odnose Turske i Njemačke?

U Njemačkoj žive milijuni naših sunarodnjaka. Naša braća tamo žive. Želimo da se tamo integriraju, da rade za razvoj Njemačke. Ali istovremeno hoćemo da ne zaborave svoj turski identitet. Želimo nastaviti s vezama svih vrsta. Integracija mi ne smeta, naprotiv. Imamo tamo prijatelje koji su izabrani parlamentarni zastupnici, gradonačelnici ili biznismeni. Imamo 70.000 poduzetnika u Njemačkoj. To je dobro. Besmisleno je kritizirati Merkel i Njemačku na predizbornim skupovima. Možemo reći: mir kod kuće, mir u svijetu. To znači da moramo sklopiti mir sa Sirijom, SAD-om i s Njemačkom.

Hoćete li se sresti s Assadom ako to bude neophodno?

Zašto to ne bih uradio? Tu ne smije biti ničega poput „ljut sam na tebe". Četiri milijuna Sirijaca se nalaze u Turskoj, ali u Damasku nema turskog veleposlanika. To je nedopustivo. Što želimo tu postići? Hoćemo brinuti o ljudima, ali ne razgovarati? To nije u redu. Nema nikoga s kim se ne bih sastao.