1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

'Ja sam dobila bitku protiv Sjeverne Koreje'

Bila je u ropstvu, silovana je, skoro je umrla od gladi - sve to se na joj ne vidi. Jihyun Park je danas jedna ljubazna žena. Ali u svom bijegu iz Sjeverne Koreje je prošla kroz pakao.

Kalvarija Jihyun Park počinje sredinom 1990-ih godina kada u njezinoj domovini, Sjevernoj Koreji, vlada strašna glad. "Do tada sam", priča nam, "bila uvjerena Sjevernokorejka i vjerovala sam propagandi da je naša zemlja najbolja na svijetu".

Ali kada 1996. godine pred njezinim očima njezin ujak umire od gladi, nešto se u toj mladoj ženi slama. Vlasti njezinoj obitelji zabranjuju da govori o smrti ujaka. Jer je Sjeverna Koreja, kako tvrdi službeni Pjongjang, demokratska zemlja u kojoj nema gladi.

Pakao koji nema ni ulaza ni izlaza

Ali za mnoge upućene promatrače je Sjeverna Koreja pravi pakao, gotovo potpuno odsječen od ostatka svijeta. Poslušnost je najviša građanska dužnost. Diktatura dozvoljava primanje pomoći izvana samo pod strogim uvjetima. Jedna od malobrojnih humanitarnih organizacija kojoj je dozvoljeno djelovati u Sjevernoj Koreji je Njemačka organizacija za pomoć gladnima u svijetu (Welthungerhilfe). Ali početkom prošlog mjeseca je Sjeverna Koreja protjerala šeficu ove organizacije iz zemlje. O razlozima šute obje strane.

Staklenik organizacije Welthungerhilfe u Pjongjangu

Staklenik organizacije Welthungerhilfe u Pjongjangu

Njemački političari kao što je zamjenica predsjednice njemačko-korejske parlamentarne grupe Bärbel Höhn iz Stranke zelenih podržavaju rad ove njemačke humanitarne organizacije. Ali i ona vidi njezine granice: "Ispravno je pomagati, ali treba dobro kontrolirati stiže li pomoć stvarno tamo gdje treba."

Sjevernokorejka Jihyun Park ne vjeruje da je ova dobrodušna pomoć od velike koristi. "Sada to već ide 20 godina tako s humanitarnom pomoći. Navodno je ona namijenjena ljudima u Sjevernoj Koreji, ali oni i dalje gladuju, ništa se nije popravilo."

Suha i neplodna zemlja

U Sjevernoj Koreji službeno nema gladi, neslužbeno, stanovnici teško pate pod izolacijom i siromaštvom

Prodana za 700 eura

1998. nju i njezinog brata njihov umirući otac šalje van iz zemlje. On želi da pobjegnu u Kinu, vjeruje da tamo mogu preživjeti. Ali ispostavlja se da su "pomagači" u bijegu trgovci ljudima. Jihyun Park biva prodana za - preračunato - oko 700 eura jednom Kinezu. Službeno je ona njegova supruga, neslužbeno, prema vlastitim riječima, njegova robinja. Njezin brat, pak biva "ocinkan" i poslan natrag u Sjevernu Koreju.

Jedina svijetla točka u tadašnjem životu Jinhyun Park je rođenje njezinog sina Chola. Ali ona i njezin sin u Kini se smatraju ilegalnim gospodarskim izbjeglicama. Kina ne daje azil Sjevernokorejcima. "Raspisane su nagrade za svakoga tko oda nekog ilegalnog doseljenika", priča Jihyun Park: "Mene je odao jedan susjed." Jihyun vraćaju 2004. u Sjevernu Koreju. Sina mora ostaviti u Kini. U njezinoj domovini smatraju je izdajnicom i šalju u radni logor Chonhjin.

Strahote radnog logora

Satelitska snimka jednog od radnih logora

Satelitska snimka jednog od radnih logora

Tamo žene moraju teško raditi od 4.30 ujutro pa sve do kasno navečer, priča Jihyun. Bosonoge i goloruke morale su obrađivati polja, sijati i žeti. U stalnom strahu da će ih čuvari izbatinati, maltretirati ili silovati. "Nisu nas tretirali kao ljude pa ni kao životinje. Bilo je strašno", prisjeća se Jihyun Park. Spasila ju je na kraju jedna teška rana na nozi. Danas je na nju podsjeća ogroman ožiljak koji se proteže preko cijele noge. Na njoj više skoro da i nema zdrave kože. Liječnici u logoru nisu vjerovali da će se izvući i ozdraviti pa su je poslali kući.

Happy end

Ali ona uspijeva preživjeti i ponovno bježi u Kinu. Pronalazi tamo svog malog sina. Bježi dalje u Mongoliju, ali joj ponestaje snage. Malo prije nego što će se dočepati granice, misli da joj više nema spasa - malo dijete koje vodi sa sobom i bolesna noga jednostavno su previše sa ovu ženu. A onda ugleda jednog muškarca kako ide prema njoj: "Mislila sam da je gotovo. Ali čovjek nije bio kineski vojnik nego i sam izbjeglica. On nam je pomogao. On je bio moj spasilac." Dok nam ovo priča njezino lice zrači srećom. Njezin nekadašnji spasilac je danas njezin suprug. Zajedno imaju još dvoje djece: "Ja sam poznavala samo brak u koji su me bili prodali trgovci ljudima. Nisam znala da postoji nešto kao što je ljubav. Ali danas sam sretna žena. Voljena od svog supruga i svoje djece."

Priča Jihyun na kraju ima sretan završetak. Ona sa svojom obitelji živi u Velikoj Britaniji, u Manchesteru. I pomirila se sa svojom sudbinom. Svoju osobnu bitku protiv Sjeverne Koreje je, kaže, dobila.

Preporuka uredništva