Jačanjem regionalne suradnje do EU-a

Uspješna regionalna suradnja ulaznica je u Europsku uniju. Tako glasi zahtjev EU-a u odnosu na zemlje zapadnog Balkana, koje manje ili više nestrpljivo čekaju pristup Uniji. Pretpostavka je, među ostalim, regionalna suradnja parlamenata. Bilateralna razmjena trebala bi ojačati legislativu. Jer, parlamenti su često glasački strojevi koji najčešće autoritarno vladajućim državnim vođama malo toga mogu suprotstaviti.

Slaba legislativa

„Kontrolna funkcija parlamenata još uvijek je pre slaba“, kaže politologinja Petra Bläss, koja po nalogu Zaklade Friedricha Eberta analizira stanje narodnih predstavništava u jugoistočnoj Europi. Parlamenti su znatno manje nego što bi bilo potrebno uključeni u postavljanje zadaća na dnevni red. Osim toga parlamentarni odbori su slabo opskrbljeni osobljem i novcem, što otežava rad parlamentaraca. Zastupnicima osim toga teško polazi za rukom kontrolirati državni proračun.

Loš ugled parlamenata

Posljedica je da se parlamentarci posvuda žale na loš ugled u javnosti. Istina, važne rasprave u parlamentu često prenosi televizija, ali građani često ne vide koristi od narodnih predstavništava. Često nije jasno što oni imaju od rada parlamenta. Umjesto toga mnogim parlamentarcima se paušalno predbacuje korumpiranost.

Bivši državni ministar u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova Christoph Zöpel vidi glavni razlog stvarne ili navodne sklonosti zastupnika „dodatnim izvorima prihoda“ u skromnim zastupničkim plaćama. Osobito zato što kraj političkog mandata često znači gubitak veze s ranijim zanimanjem, a često prijeti i opasnost socijalnog pada. Zöpel zato zahtijeva dosljedno povećanje zastupničkih plaća kako bi se ojačalo njihovu neovisnost i suprotstavilo gubitku ugleda među pučanstvom.

Nedostatak političke volje za suradnju

I bilateralna suradnja parlamenata koju zahtijeva EU funkcionira puno slabije nego što je poželjno. Prije godinu u pol je, istina, osnovana inicijativa parlamentaraca u kojoj su se udružili odbori za Europu, kako bi raspravljali o približavanju Europskoj uniji. Ali, otkako je predsjedanje preuzela Crna Gora nije održan ni jedan sastanak. Nedostaje politička volja i svijest da parlamenti mogu profitirati od regionalne razmjene, kaže Vladimir Dancev, koji u Sofiji vodi „Regionalno tajništvo za parlamentarnu suradnju u jugoistočnoj Europi“. Često ovaj oblik regionalne suradnje ima samo alibi-funkciju, kako bi bilo udovoljeno zahtjevima EU-a. A ako parlamentarci surađuju s nekim izvan granica svoje zemlje, radije to čine s parlamentima koji su već u Europskoj uniji nego s neposrednim susjedima u regiji.

Pritom ima puno tema koje bi se mogle regulirati kroz prekograničnu suradnju i od kojih bi ljudi u regiji izravno profitirali. Primjerice, cestovna mreža bi posvuda morala biti poboljšana. Njemački zastupnik hrvatskog podrijetla Josip Juratović ukazuje da je cestovna mreža u Bosni i Hercegovini tako loša da građani recimo Srebrenice moraju čitav dan putovati da bi došli do Sarajeva.

Reforme ne mogu čekati

Glavni tajnik Regionalnog vijeća za suradnju, nastalog iz Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu, Hidajet Biščević upozorio je: „Ako političari na Balkanu ne prepoznaju da sami moraju rješavati svoje gospodarske i socijalne probleme, umjesto da u prvi plan guraju rješavanje političkih pitanja, onda će balkanske zemlje izgubiti dragocjeno vrijeme. Pozornost EU-a privući će druge regije, kao primjerice Kavkaz“, kaže Biščević.

Kritične riječi ne bi trebale prikriti činjenicu da je u prošlosti puno napravljeno: da je osamostaljenje Kosova prošlo mirno i da Srbija kao i druge zemlje zapadnog Balkana integraciju u Europsku uniju vide kao ključni put za stabilizaciju regije. Prekograničnom dijalogu je pridonijela i dubrovačka konferencija parlamentaraca koja pruža mogućnost osobne razmjene mišljenja između parlamentaraca koji bi se inače teško susreli.