Izraelu je potreban politički zaokret

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu igrao je poker s velikim ulogom i izgubio. Nije mu uspjelo na prijevremenim izborima pridobiti jasnu desno-nacionalnu većinu. Naprotiv: njegova ujedinjena lista Likuda i Izrael Beiteinua osvojila je samo 31 mandat, jedanaest manje nego na prošlim izborima 2009. godine. A čitav njegov tabor, u koji se još ubraja nova desno-ekstremna stranka "Židovska kuća" i dvije ultra-ortodoksne stranke, može računati samo na 60 od ukupno 120 mjesta u parlamentu u Jeruzalemu.

Ali, ni takozvani blok lijevog centra s manje od 30 mjesta – bez arapskih stranaka – ne može početi politički zaokret. I Radnička stranka koju predvodi Shelly Yachimovich i nova stranka bivše ministrice vanjskih poslova Tzippi Livni ostale su ispod očekivanja. Stranka Kadima, koja je na zadnjim izborima bila najjača, spala je na vjerojatno dva mandata.

Jasan pobjednik ovih izbora je čovjek koji ne želi pripadati ni jednom taboru: bivši televizijski moderator Yair Lapid sa svojom listom Ješ Atid – Ima budućnosti. On je prvi put izašao na izbore i osvojio odmah 19 mandata, što znači da ima drugu po veličini frakciju u Knesetu.

Ali, uspjeh uglađenog i atraktivnog Lapida, sina poznatih roditelja, uspješnog novinara, zabavljača, pisca krimića i svestrano sposobnog čovjeka, pokazuje izraelsku dilemu: nitko zapravo ne zna za što se on zalaže.

Možda on to ni sam ne zna. U predizbornoj kampanji je uporno izbjegavao jasno se očitovati o političkim pitanjima. On nije ni lijevo ni desno, on je za socijalnu pravdu i za gospodarstvo, on je protiv korupcije i želi nadvladati stari način političkog razmišljanja. Lapidova stranka je potpuno skrojena prema njemu, populističkom milijunašu, čija slika je godinama stajala na jumbo-plakatima jedne velike banke. Gotovo nitko od ljudi s njegove liste, koja će biti tako jako zastupljena u parlamentu, nije poznat izraelskoj javnosti.

Ali, Lapid sad ima mogućnost, priključiti se velikoj desnoj koaliciji Benjamina Netanjahua ili tražiti stvaranje sekularne koalcije s LIkudom i Radničkom strankom. To bi onda bila prva izabrana vlada u Izraelu bez religioznih ili ultra-ortodoksnih stranaka.

To bi stvarno bilo iznenađenje. Ali, ni takva koalicija ne može riješiti najveći problem ove zemlje: postizanje mira na Bliskom istoku. Ni jedna velika izraelska stranka nije u predizbornoj kampanji zahtijevala kraj politike naseljavanja i rješavanje palestinskog pitanja. A tako dugo dok politika odbija prihvatiti se toga problema, izbori u Izraelu neće donijeti stvarna iznenađenja – bez obzira koji novi političar će se pojaviti i koje stranke će biti birane. Izrael mora donijeti odluku o promjeni smjera na koju trenutno nije spreman ni jedan od njegovih istaknutih političara.