Između nadrealizma i kritike buržoazije - Bunuel na Berlinalu

Španjolski redatelj Luis Bunuel (1900-1983.) je u pet desetljeća snimio 35 filmova i uvijek ostao vjeran - samo sebi. "Mislim da je on bio vrlo neovisnog duha, netko tko je gajio malo iluzija i koga se nije moglo uvjeriti da bi publici uvijek iznova trebalo prodavati te iluzije. Bio je često blizu toga da ga se svrsta u neku grupu - to je počelo s nadrealistima, s političkim stavovima, ali uvijek je ostao vjeran sebi i nikada nije potpuno pripadao nekoj grupi", objašnjava Rainer Rother iz Zaklade njemačke kinoteke koja je nadležna za program Retrospektive na Berlinalu.

Ulazak na velika vrata

Već Bunuelov prvijenac krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća bio je "papren". "To je sigurno jedan od najvećih ulazaka u filmski biznis svih vremena , Bunuelova i Dalijeva suradnja na rađanju nadrealističkog filma s naslovima 'Andaluzijski pas' i 'L'Age d'Or'", kaže Rother. No, Bunuel se morao stalno iznova prilagođavati novim produkcijskim uvjetima, jer ga se stalno ometalo i spriječavalo u radu: jednom je to bila španjolska cenzura, drugi put rigidna društvena klima, treći put komercijalni pritisci...

Redatelj melodrama

Meksiko je postala druga Bunuelova domovina. U filmu "Los Olvidados" ("Zaboravljeni") otkrio je svoju socijalnu i društveno-kritičku žicu. U srednjoj Americi je radio i na komercijalnim projektima. "Prihvaćao je tuđe predloške, radio je s žanrovima koji se ne bi doveli u vezu s njim - na primjer s melodramama", podsjeća Rainer Rother iz Zaklade njemačke kinoteke dodajući kako je on to vidio kao širenje svog repertoara i nikada o tim filmovima nije loše govorio.

Almodovar - Bunuelov nasljednik

U svojoj kasnijoj karijeri Bunuel je u Francuskoj s filmovima "Diskretni šarm buržoazije" (Oscar za najbolji strani film 1973.) i "Duh slobode" još jednom ostvario originalni izičaj. Njemački redatelj Volker Schlöndorff intenzivno je radio s Bunuelovim scenaristom Jean-Claudeom Carriereom i njegovim sinom Juanom i kaže:

"Luis Bunuel je jedan od najvećih i jedan od uvijek svježih jer on nije bio samo redatelj, nego i nadrealist - može ga se naći i u muzeju Prado, pored Dalija, tamo ima svoju vlastitu prostoriju. Uvijek je znao donijeti nešto svježe, neku provokaciju...On zabavlja i provocira istovremeno. Njegovog nasljednika moglo bi se samo naći u Almodovaru".

Veliki filmski filozof

Bunuel je ostavio tragova i u književnosti. Mnogi književnici govore o njegovom utjecaju na njihov rad, među njima je i njemački pisac Harmut Lange. On ističe kako je puno naučio i od Fellinija, i od Bergmana i od Scorseseja i od Kazana, ali da je na njega najviše utjecao Bunuel sa svojim nadrealističkim filmovima. "Bunuel je jedan od velikih filmskih filozofa i aktualnost njegovih djela nije se nimalo umanjila. Njegov film 'Duh slobode' i dalje je savršeno precizan opis naše civilizacije", tvrdi Lange.