1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Izmedju zivota i smrti – slucaj Schiavo i diskusija oko „aktivne eutanazije“

Slucaj Terri Schiavo, americke pacijentice koja vec 15 godina lezi u komi, zadnjih je tjedana postao pravi medijski spektakl, i to ne samo u SAD-u. Diskusija oko eutanazije u punom je jeku i u Europi. Zadnja istrazivanja javnog mnijenja pokazuju da je vecina za aktivnu eutanaziju u slucajevima u kojima se radi o tesko bolesnim osobama.

Aktivna eutanazija - odluka u rukama rodbine?

Aktivna eutanazija - odluka u rukama rodbine?

Pravna situacija u Europi je trenutno prilicno nejasna i kontroverzna. U Njemackoj pacijenti imaju mogucnost donosenja odluke sto lijecnici s njima trebaju uciniti u slucaju da obole od neke teske bolesti i ne budu u stanju sami odlucivati. No ta odluka nije pravno obvezujuca. Po nekim podacima vec je sedam milijuna ljudi u Njemackoj potpisalo dokument u kojem je opisano na koji nacin oni zele biti tretirani ukoliko s njima iz bilo kojeg razloga ne bude moguca komunikacija.

„Mislim da nije dozvoljeno ostaviti jedno ljudsko bice da umre od gladi i zedji“,

kritizirao je u Uskrsnjoj propovijedi predsjednik njemacke biskupske konferencije, kardinal Karl Lehmann nacin na koji se postupa s Amerikankom Schiavo. Iako se njeni roditelji i dalje ne predaju u borbi s americkim pravosudjem ostaje cinjenica da ta 41-godisnjakinja vec 12 dana zivi bez vode i hrane. Dok sve jasnijim postaje da ce slucaj „Schiavo“ poprimiti dimenzije unutarnjopoliticke borbe u SAD-u kakve je prije njega imao sukob Republikanaca i Demokrata u vrijeme postupka za smjenjivanje tadasnjeg predsjednika Clintona valja pogledati kakva je situacija u Njemackoj i Europi.

Savezna ministrica pravosudja Brigitte Zypries se ovih dana ponovno izjasnila za zakonski regulirano pravo pacijenata da sami odluce o svojoj sudbini u slucaju teske bolesti.

„Sve dok je netko zdrav moze reci kakav lijecnicki tretman zeli i nijedan doktor ne smije protiv volje pacijenta provoditi bilo kakve akcije. Ovdje se radi o pitanju sto se dogadja kada ja to vise ne mogu reci. Svatko za sebe tada ili odlucjue unaprijed sto ce se dogoditi ilisi kaze da ce lijecnici vec uciniti pravu stvar ako do te situacije dodje ili da ce muz, zena, brat ili sestra koji me dobro poznaju donijeti pravu odluku.“

Cinjenica da je sedam milijuna osoba u Njemackoj vec potpisalo pismenu izjavu o tome sto se s njima treba dogoditi u slucaju teske bolesti odnosno da sami nisu u stanju odluciti o svojoj sudbini je pravno gledano podrucje „sive zone“: lijecnici nisu sigurni sto doista trebaju uciniti i pribojavaju se kaznenog gonjenja ukoliko prekinu mjere s kojima se na zivotu odrzavaju pacijenti naprimjer u komi. Pod pritiskom slucaja „Schiavo“ mogo bi se puno toga promijeniti: ministrica pravosudja je vec prije nekoliko mjeseci pokrenula diskusiju oko zakona o odluci pacijenta. Njegov prijedlog je u studenom 2004. povucen i to pod pritiskom crkve, lijecnika, saveza i veceg dijela Bioetickog povjerenstva. Trenutno se radi na dva nova zakonska teksta: jednom liberalnijem i jednom konzervativnijem. Stranke u njemackom parlalentu su jedinstvene samo oko ocijene da aktivna eutanaziju treba biti zabranjena. Pasivna eutanazija, znaci okoncavanje mjera za odrzavanje zivota bi se dozvolila. Zakonom bi se definirali i na koji bi nacin pacijent odlucio o svojoj sudbini. Ocekivati se moze teska debata jer se mora pronaci zakon koji bi bio pravedan u svakom individualnom slucaju, u svakoj pojedinoj odluci o zivotu i smrti pacijenata.

U Europi je eutanazija regulirana na razlicite nacine – u Belgiji naprimjer je nekim slucajevima trajnih i neizdrzivih mentalnih ili tjelesnih smetnji aktivna eutanazija dozvoljena cak iako smrt pacijenta u normalnim okolnostima nije izvjesna. U Danskoj, Velikoj Britaniji, Austriji i Svedskoj je aktivna eutanazija zabranjena, no pacijenti imaju izricito pravo odbiti pruzanje mjera kojima se zivot produzava. Da Terri Schiavo zivi u Nizozemskoj njoj bi umjetno hranjenje vec odavno bilo iskljuceno: ta je zemlja naime kao prva u svijetu prije dvije godine donijela zakon po kojem se lijecnici ne mogu krivicno goniti ukoliko okoncaju zivot pacijenata na njihovu zelju i uvazavajuci nekoliko dodatnih okolnosti. Uzgred iskljucivanje aparata za umjetno hranjenje u Nizozemskoj ne spada pod kategoriju eutanazije vec prirodne smrti. U 2003. godini u Nizozemskoj je zabiljezeno 1815 slucajeva aktivne eutanazije. Iako je francuski zastupnicki dom krajem prosle godine gotovo jednoglasno usvojio zakon o pravu nasmrt bolesnih osoba da s dostojanstvom napuste ovaj svijet, aktivna eutanazija ni u toj zemlji nije pravno posve jasno regulirana.