1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Izmedju novih izbora i Evrope- politicki tjedan u Berlinu

"Nadam se da ce doci do rezultata...Njemacka je opet jednom spremna tome pridonijeti ali ocekujem od svih strana da odbace svoje nacionalne egoizme." S tim je ocekivanjima kancelar Schröder uoci evropskog sastanka na vrhu sa spornom temom budzet, prije puta u Bruxelles, apelirao na ono sto se u Berlinu naziva "europoliticki razum". Jer, bez obzira na sve aktualne teskoce oko dogovaranja dvadesetpetorice, za njemacku vanjsku politiku Evropa nema alternative, kako je u Bundestagu, prilikom odgovarajuce debate, ponovio ne samo sadasnji sef vlade nego i vjerojatno buduci:

"Kao prvo kazem slijedece-treba zaustaviti unutrasnje prenaprezanje Evrope. Mnogi Evropu vide samo kao birokrtasko bice koje ne razumiju i kod kojeg se ne vidi da se brine zaista samo za ono sto jest evropska stvar..." - stanoviste koje je u parlamentarnoj debati o njemackoj evropskoj politici iznijela sefica konzervativne opozicije, Angela Merkel- jasno istupanje protiv beskonaxcnog prosirivanja Unije- bi uskoro moglo postati i stanoviste sluzbenog Berlina- ako u jesen dodje do smjene na vlasti. Do tada je medjutim u Bundestagu vec izbila prava predizborna kampanja, govori se u prvom redu kreiraju iz tog aspekta a toga nije bila postedjena ni rasprava o bruxelleskoj Uniji, ciji je ustav Njemacka doduse ratificirala ali predsjednik Köhler odgodio definitivni potpis sve dok ne bude rijesena tuzba ustavnom sudu jednog bavarskog konzervativnog politicara koji misli da bi legitimna bila samo odluka referendumom. Kancelar Schröder medjutim i dalje ostaje cvrstim zagovornikom prvog evropskog Ustava:

10 zemalja je ratificiralo, ostale najavile da ce to uciniti.-..sto se sada u Evropskom Parlamentu govori da je ustav mrtav je pogresno i diskreditira i nase vlastito glasanje..."

U pogledu prosirenja Unije su pajk izmedu koalicije i opozicije pogledi na Tursku i dalje dijametralno suprotni- ali je ovog puta predmet razmjene strelica bio i odnos prema Hrvatskoj- Sto cete sada reci premijeru Sanaderu, gospodjo Merkel i gospodine Stoivber, nakon sto ste mu u izbornoj kampanji obecali pristup Uniji...pitao je sef Njemacke vlade, objasnivsi ujedno nedvosmisleno svoju poziciju prema clanstvu Hrvatske:

"Ja mislim da je H zemlja koja ekonomski a ako budu ispunjene pretpostavke koje sam spomenuo i inace politicki spada u Uniju...to ne priznati nije ni racionalna niti postena politika

No sefica opozicije i mozda buduce nove vlade, Angela Merkel se u tome s kancelarom slozila:

Mozda vam je promaklo da je nedavno u H bio bavarski predsjednik i tamo dao sasvim jasni pristanak na pocetak pregovora s Hrvatskom, u tome se ni prije ni poslije referenduma nista nece opromijeniti ...i slazem se s vama da bi bilo potpuno apsurno, jer Francuzi i Nizozemci imaju problema s unijom, Hrvatskoj onemoguciti pristup u nju...to ne dolazi u obzir."

No vanjska politika je, bez obzira ne sve trenutne bruxelleske teskoce, trenutno manji problem crveno-zelenih. SPD i Zeleni se ubrzano programski pozicioniraju , predizborna kampanja- iako formalno jos nisu stvorene potrebne pretpostavke za prijevremene iz ore- je vec pocela a ono sto kancelaru smeta ne manje od opozicije su teskoce na ljevici- formiranje novog izbornog saveza koji se sprema kandidirati u vise pokrajina.

Mozemo pobijediti ako zelimo, izjavljuje doduse uporno Gerhard Schröder no to vise podsjeca na pjevanje u mracnoj sumi, samohrabrenje koje je aktualni sef vlade cesto dosad prakticirao s prilicnim uspjehom. Pitanje je medjutim hoce li pomoci i ovog puta jer Schrödera napadaju ne samo otpadnici iz SPD-a nego i lijevo krilo unutar vlastitih redova, poput nekadasnjeg zastupnika i direktora stranke, medijski eksponiranog Petera Glotza koji tvrdi kako je Schröder, citat" svoju sanacionu politiku poceo prekasno, vlastitu stranku propustio povesti na taj put a prema socijalno slabima pokazao premalo suosjecanja". Iste prigovori iznose i kancelarovi bivsi suputnici ali u mnogo ozbiljnijoj formi- na putu da osnuju vlastitu novu lijevu stranku. Ideja se u prvom redu zasniva na sirokoj javnoj popularnosti dvojice predvodnika- Oskara Lafontainea, kratkotrajnog Schröderova partnera u vlasti i ministra financija u prvoj crveno-zelenoj vladi te Gregora Gysia, karizmaticnog politicara PDS-a koji je nakon kratkotrajnog iskustva s vlascu u Berlinu, kao senator za privredu, takodjer podnio ostavku. Obojica su ipak jos suvise mladi, sposobni i ambiciozni a da bi politicko koplje zauvijek bacili u trnje- i obojica tradicionalni ljevicari , vjesti govornici koji ne prezaju od populizma. Evo kako Lafontaine jednostvano objasnjava buduci program:

Mnogi ljudi koji nam se obracaju kazu kako konacno opet jednom trebamo stranku koja bi zastupala interese zaposlenih i umirovljenika, kakva u Bundestagu trenutno ne postoji...stoga je dobro da se PDS koji je na istoku etabliran skoro kao narodna stranka i nova grupa na zapadu, ujedine, kako bi u Bundestagu opet zastupali reformsku politiku koja bi u prvi plan stavila interese najveceg dijela naroda..."

Lafontaine sa svojom sklonoscu tradicionalnim ekonomskim teorijama ponude i potraznje- koje se nakon slabog efekta Schröderovih inovacija mnogima cine ipak tocnima, bi lijeve ideje mogao na zapadu zemlje uciniti salonskima na nacin kako to PDS nikad nije uspio- misli i Gysi, govoreci o novom "dvostrukom vrhu".

"Mi smo obojica u situaciji u kojoj mozemo biti ponosni na ono sto smo napravili te SPD-u mozemo pokazati o cemu se radi, kako je neuspjesna ta njihova neoliberalna politika."

Analiticari smatraju da se u svakom slucaju radi o prvom ozbiljnom novom razmjestaju njemackog politickog pejsaza nakon formiranja stranke Zelenih- koja je takodjer nastala kao reagiranje na deficite, na nespremnost postojecih stranaka da uvide vaznost ekologije. U medjuvremnu je ona sastavni dio svih programa ali i Zeleni cvrsta nova stranka.

Najveca opasnost novog saveza nije zato radikalna kritika SPD-a i moguce oduzimanje glasova koje bi Schröderu donijelo izborni poraz nego trajna podjela na ljevici, podjela lijevog politickog krila u dvije stranke cime bi svaka postala slabija.

U medjuvremenu se medjutim mnozi broj kriticara crveno-zelene politike i sa strana koje su inace bile sklone toj politickoj kombinaciji- poput organizacija za zastitu ljudskih prava koje su vjerovale da crveno-zeleni imaju vise razumjevanja za probleme stranac te izbjeglica i protjeranih. Pola godine nakon stupanja na snagu novog zakona o strancima i useljavanju, iza kojeg je u prvom redu stajao socijaldemokratski ministra unutrasnjih poslova Schily, bilanca je losa:

"Ove brojke ne dokazuju da ljudi k nama dolaze bez razloga, samo da bi se okoristili nasim blagostanjem...te brojke dokazuju da su postojeci propisi restriktivni, usmjereni na odbijanje zahtjeva za azilom i da ne priznaju teske osobne situacije onih koji zahtjeve postavljaju..." tako je predsjedavajuca saveza humanitarnih organizacija, Barbara Stolterfoth ocijenila situaciju nakon stupanja na snagu novog zakona o strancima kojim je promijenjena i praksa prihvacanja izbjeglica i protjeranih. 6 mjeseci njegove primjene su sve njemacke organizacije za zastitu ljudskih prava ocijenile kao razdoblje drasticnog pogorsanja polozaja trazilaca azila sto najbolje dokazuje cinjenica da je u tom razdoblju samo jedan i po posto zahtjeva rijesen pozitivno. Njemacki Karitas, dijakonska sluzba evangelicke crkve, Amnesty International i mnoga druga humanitarna udruzenja su stoga u Belinu objavila apel u kojem zale zbog porasta nacionalnog egoizma najbogatijih, kritiziraju odbijajuce ponasanje upravnih sluzbi prema izbjeglicama i protjeranima i traze promjenu ne samo aktualne prakse nego i politicke linije, Na masovno odbijanje nailaze posebno zahtjevi za azilom izbjeglih iz Turske, Rusije, Iraka, Sirije i Afganistana, po uvjerenju spomenutih organizacija, drzava u kojima se itekako dogadja ugrozavanje osnosvnih ljudskih i politickih prava. I ne samo sto je broj odobrenih zahtjeva za azilom drasticno pao, upravne sluzbe opozivaju i one vec odobrene- samo lani u vise od 15 tisuca slucajeva, upozorava Günter Burkhardt iz organizacije Pro Asyl:

"Vec godinama je prisutno negativno politicko raspolozenje a ta se klima odrazava i na upravne sluzbe pa je cijeli postupak odobravanja azila postao podrucje "pojacanog nepovjerenja"...za sto su razlozi opci politicki okvir ali i praksa u uredima..."

Prigovor da se takvim ponasanjem njemackih ureda za strance povredjuju i odredbe iz medjunarodnih konvencija za zastitu izbjeglica i protjeranih je medjutim predstavnik ministarstva unutrasnjih poslova decidirano odbacio. Primjena evropskih propisa u nacionalnom prostoru i bez obzira na ovu temu unutar Evropske Unije ostaje jednim od najosjetljivijih pitanja- kako pokazuju i teskoce zadnjeg evropskog sastanka na vrhu. Ali- tu vrijedi kao i za njemacke izbore, misle vodje crveno-zelene koalicije te i u tom pitanju ostaju do kraja pragmaticni, bas kao sto je uoci odlaska u Bruxelles najavio sef diplomacije Fischer: Svi imaju jos jednom zastupati svoje nacionalne pozicije i stoga ce odluka o tome kako je realistican pokusaj dogovora vec sada ili ce se mozda ostati kod prijelaznog rjesenja na kojem ce se pod britanskim predsjedanjem dalje raditi.