1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Između nade i terora

U proteklih dvanaest mjeseci u Iraku su održani prvi slobodni i demokratski izbori. No, unatoč tom bitnom koraku u smjeru demokratizacije sigurnosne su prilike u zemlji nestabilne – atentati u kojima ginu civili, iračke sigurnosne snage i američki vojnici svakodnevni su, ali ne mogu slomiti volju Iračana da sami brinu za sigurnost i demokraciju.

28. lipnja 2004. američka civilna uprava za Irak predala je vlast iračkoj prijelaznoj vladi.

28. lipnja 2004. američka civilna uprava za Irak predala je vlast iračkoj prijelaznoj vladi.

Irački premijer Ibrahim al Džafari tvrdi da će se za manje od dvije godine u Iraku moći uspostaviti red i mir, ali prvenstveno sigurnost i to ne u prvome redu uz pomoć Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, nego će to postići vlastitim iračkim snagama. Njegovo priopćenje trebalo bi širiti uvjerenost, no točno na godišnjicu službenog preuzimanja vlasti u zemlji stvari su potpuno drukčije. Irak upravo proživljava najkrvaviju fazu svoje povijesti. Svakoga dana u atentatima i napadima gine nekoliko desetaka ljudi. Povremeno se, doduše, otkrivaju pobunjenička skladišta oružja i skrovišta, katkad se posreći i oslobađanje talaca... Sve to je samo kap vode na užarenom kamenu: očito se ne slama moć onih koje čak i arapski mediji već odavno više ne zovu borcima pokreta otpora, nego teroristima. Nije riječ o nekoj paralelnoj vlasti ili nekoj državi u državi (jer nemaju jasne zapovjedne strukture), ali oni su uspjeli potkopati autoritet središnje iračke vlade i «prijenos vlasti», čija se godišnjica danas bilježi, pretvorila se u farsu.

Ne treba, međutim, zapasti u potpunu letargiju, jer u posljednjih dvanaest mjeseci u Iraku se napravilo i nešto pozitivno: oživjela je trgovina, nastali su novi i slobodni mediji, a prije svega Iračani su – čak i uz prijetnje smrću – izabrali prijelazni parlament koji je zatim, doduše s dva mjeseca zakašnjenja, izabrao predsjednika i postavio novu vladu. Parlament i vlada sada trebaju izraditi ustav koji će biti osnova za redovne izbore. Ustav bi trebao biti gotov do kolovoza, a izbori bi se trebali održati do kraja ove godine. Ali, s obzirom na trenutnu situaciju teško da će se taj plan i ostvariti. No, Iračani su odlučni – do sada je obuku prošlo gotovo 170 000 policajaca i vojnika, a prilaze im stalno novi regruti. Dugoročno Iračani ne žele američku okupaciju. I možda u tome leži optimistična prognoza iračkoga premijera: ako za dvije godine vlastitim snagama zajamče sigurnost, Amerikanci mogu otići. Poneki stratezi u Washingtonu teško mogu zamisliti takvu varijantu: prema njima proći će i do dvanaest godina dok između Eufrata i Tigrisa ne zavladaju red i mir.