Izložba "Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti"

Predstavljena su kiparska i slikarska postignuća, predmeti umjetničkoga obrta, kameni reljefi s crkvenih pregrada, iluminirani rukopisi i raspela iz predromaničkoga i romaničkoga razdoblja, a dio građe čine i izlošci koji rijetko napuštaju crkvene riznice i trezore. Priču o prvim stoljećima hrvatske umjetnosti u prostorijama nekadašnjeg jezuitskog samostana, a danas Galerije Klovićevi dvori, priča niz prvoklasnih umjetnina: od karolinškoga relikvijara iz Nina, poznatih moćnika zadarske zlatarske radionice, preko kiparskih reljefa iz Svete Nediljice u Zadru i krstionice splitske katedrale Svetoga Duje s likom kralja Petra Krešimira IV. do Velike Biblije dubrovačkih dominikanaca. Izložba je pomno pripremana tri godine, a mnogobrojnu stručnu ekipu vodili su autor koncepcije Nikola Jakšić i autorica likovnog postava Biserka Rauter Plančić, koja o koncepciji izložbe kaže:

"Izložba je koncipirana i postavljena u tri poglavlja. Ona možda broji količinski mali broj izložaka, ali po njihovom značaju, vrhunskoj izradi i pregnantnosti koju pokazuju mislim da je dovoljno. Nekada je i malo puno. Počinjemo sa skulpturama u drvu i kamenu. Potom slijede rizničko blago, liturgijski predmeti i drugi ne sakralni objekti i umjetnine, a treće poglavlje je slikarstvo- Slikarstvo onog vremena, naravno, ikone na pergameni i na dasci."

Izložena remek-djela ukazuju na duboku isprepletenost hrvatske umjetnosti s tadašnjim europskim kontekstom. Koncepcijski naglasak izložbe upravo je na počecima identiteta hrvatske umjetnosti unutar europske:

"Cilj i svrha su nam bili kako je u razdoblju od 9. do 13. stoljeća, dakle razdoblju od stvaranja hrvatske kneževine i države sve do anžuvisnkog preuzimanja, poglavito u Primorju i Dalmaciji, od Istre do Dubrovnika doista postojala jedna bogata umjetnička produkcija i ne samo umjetnička produkcija u lokalnim radionicama, nego i bogata elita koja se stvorila i u zaleđu Dalmacije koja naručuje umjetnine u lombardskim radionicama, u Milanu, benediktinski skriptoriji koji šire pismenost u Trogiru, Splitu, Zadru."

Priprema izložbe bila je izuzetno komplicirana jer radi se najvećim crkvenim relikvijama. S druge strane izložba je i doslovno vrlo teška jer doneseni su originalni kameni spomenici, a zanimljivo je da su neki od eksponata po prvi put javno prikazani. Biserka Rauter – Plančić smatra da su svi predstavljeni eksponati relevantni i reprezentativni, i dodaje da se svjesno odlučilo na, kako ju naziva, tradicionalniju koncepciju postava izložbe…

"…jer ljepota eksponata i njihova integralnost je doista vrhunska. Htjeli smo da oni govore sami za sebe, da ne budu opterećeni edukativnim pristupom i ne budu preagresivno prezentirani sa svim drugim konotacijama. Naime, cilj nam nije bio napraviti inventuru ranog srednjovjekovlja. Mi smo mogli izložiti i 400 fragmenata pleterne ornamentike, ili još 30 slika koje su fragmentarno sačuvane, pa onda objašnjavati što je restauratorski postupak donio, a što je izgubljeno. Mi smo doista željeli prikazati remek-djela tog razdoblja koja su nastala ili bila naručena i importom donesena u Hrvatsku i tu se sačuvala i postala, naravno, hrvatsko umjetničko blago."

Iako su mediji izložbu dočekali s pohvalama, dio stručne javnosti ipak je iznio neke kritike. Dizajner Boris Ljubičić:

"Naime, radi se o tome da ako je naslov „Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti“ ili kako ja u šali kažem „Give me 5“, onda je pitanje gdje je tu taj hrvatski koncept koji objedinjuje izložbu. Izložba se postavlja kao odnos hrvatske umjetnosti i Europe, ali zapravo se spominje da je ona vezana na Zapad i Bizant i da tu na neki način ima reflekse koji su poravnati s tom Europom u to vrijeme. Međutim, nedostaje glavna poveznica. Izložba je, naime, obojana u zelenu boju, zelenim didaskalijama na kojima pišu tekstovi, pa sam ja u šali rekao „Nije valjda to poveznica?“. Mislim da se unutar tog vremena moglo pronaći nešto kvadratnih uzoraka koji predstavljaju Hrvatsku, da ne kažem da bi ih trebalo i izmisliti jer radi se o hrvatskoj izložbi."