1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Izložba "Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti"

Iako su hrvatski mediji izložbu „Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti" u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori, koja pokriva razdoblje od 800. do 1300. godine, dočekali s pohvalama, dio stručne javnosti iznosi ozbiljne kritike na račun prezentacije ovih izuzetno vrijednih umjetničkih djela.

Iz dubrovačke riznice izložen je relikvijar ruke Sv. Trifuna

Iz dubrovačke riznice izložen je relikvijar ruke Sv. Trifuna

Predstavljena su kiparska i slikarska postignuća, predmeti umjetničkoga obrta, kameni reljefi s crkvenih pregrada, iluminirani rukopisi i raspela iz predromaničkoga i romaničkoga razdoblja, a dio građe čine i izlošci koji rijetko napuštaju crkvene riznice i trezore. Priču o prvim stoljećima hrvatske umjetnosti u prostorijama nekadašnjeg jezuitskog samostana, a danas Galerije Klovićevi dvori, priča niz prvoklasnih umjetnina: od karolinškoga relikvijara iz Nina, poznatih moćnika zadarske zlatarske radionice, preko kiparskih reljefa iz Svete Nediljice u Zadru i krstionice splitske katedrale Svetoga Duje s likom kralja Petra Krešimira IV. do Velike Biblije dubrovačkih dominikanaca. Izložba je pomno pripremana tri godine, a mnogobrojnu stručnu ekipu vodili su autor koncepcije Nikola Jakšić i autorica likovnog postava Biserka Rauter Plančić, koja o koncepciji izložbe kaže:

"Izložba je koncipirana i postavljena u tri poglavlja. Ona možda broji količinski mali broj izložaka, ali po njihovom značaju, vrhunskoj izradi i pregnantnosti koju pokazuju mislim da je dovoljno. Nekada je i malo puno. Počinjemo sa skulpturama u drvu i kamenu. Potom slijede rizničko blago, liturgijski predmeti i drugi ne sakralni objekti i umjetnine, a treće poglavlje je slikarstvo- Slikarstvo onog vremena, naravno, ikone na pergameni i na dasci."

Izložena remek-djela ukazuju na duboku isprepletenost hrvatske umjetnosti s tadašnjim europskim kontekstom. Koncepcijski naglasak izložbe upravo je na počecima identiteta hrvatske umjetnosti unutar europske:

"Cilj i svrha su nam bili kako je u razdoblju od 9. do 13. stoljeća, dakle razdoblju od stvaranja hrvatske kneževine i države sve do anžuvisnkog preuzimanja, poglavito u Primorju i Dalmaciji, od Istre do Dubrovnika doista postojala jedna bogata umjetnička produkcija i ne samo umjetnička produkcija u lokalnim radionicama, nego i bogata elita koja se stvorila i u zaleđu Dalmacije koja naručuje umjetnine u lombardskim radionicama, u Milanu, benediktinski skriptoriji koji šire pismenost u Trogiru, Splitu, Zadru."

Priprema izložbe bila je izuzetno komplicirana jer radi se najvećim crkvenim relikvijama. S druge strane izložba je i doslovno vrlo teška jer doneseni su originalni kameni spomenici, a zanimljivo je da su neki od eksponata po prvi put javno prikazani. Biserka Rauter – Plančić smatra da su svi predstavljeni eksponati relevantni i reprezentativni, i dodaje da se svjesno odlučilo na, kako ju naziva, tradicionalniju koncepciju postava izložbe…

"…jer ljepota eksponata i njihova integralnost je doista vrhunska. Htjeli smo da oni govore sami za sebe, da ne budu opterećeni edukativnim pristupom i ne budu preagresivno prezentirani sa svim drugim konotacijama. Naime, cilj nam nije bio napraviti inventuru ranog srednjovjekovlja. Mi smo mogli izložiti i 400 fragmenata pleterne ornamentike, ili još 30 slika koje su fragmentarno sačuvane, pa onda objašnjavati što je restauratorski postupak donio, a što je izgubljeno. Mi smo doista željeli prikazati remek-djela tog razdoblja koja su nastala ili bila naručena i importom donesena u Hrvatsku i tu se sačuvala i postala, naravno, hrvatsko umjetničko blago."

Iako su mediji izložbu dočekali s pohvalama, dio stručne javnosti ipak je iznio neke kritike. Dizajner Boris Ljubičić:

"Naime, radi se o tome da ako je naslov „Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti“ ili kako ja u šali kažem „Give me 5“, onda je pitanje gdje je tu taj hrvatski koncept koji objedinjuje izložbu. Izložba se postavlja kao odnos hrvatske umjetnosti i Europe, ali zapravo se spominje da je ona vezana na Zapad i Bizant i da tu na neki način ima reflekse koji su poravnati s tom Europom u to vrijeme. Međutim, nedostaje glavna poveznica. Izložba je, naime, obojana u zelenu boju, zelenim didaskalijama na kojima pišu tekstovi, pa sam ja u šali rekao „Nije valjda to poveznica?“. Mislim da se unutar tog vremena moglo pronaći nešto kvadratnih uzoraka koji predstavljaju Hrvatsku, da ne kažem da bi ih trebalo i izmisliti jer radi se o hrvatskoj izložbi."