Izložba o modi i njezinim iluzijama
16. siječnja 2004Oglas
Moda stvara požudu, fantaziju, iluzije, posebno onda kada je rijec o skupim dizajnerskim imenima. Ona sugeriraju odredeni stil života i hrane maštu, kako su ljudi i tijela koja su ogrnuli Gucci, Prada, Armani i drugi luksuzni proizvodaci jednako tako dragocjeni i požudni kao i njihova garderoba. "Fashion Victims" Žrtve mode, tako je fotoumjetnik Erwin Olaf naslovio eroticnu seriju fotografija, u kojima fokusira to ludilo prošireno u zapadnom svijetu. Jer, njegovi modeli - muškarci i žene - na prodaju nude samo svoja naga tijela, tijela koja bi trebala pobuditi želju za modom. Ali, njihove glave, njihova lica sakrili su ispod vrecica iz trgovina Saint Laurenta, Bossa ili Done Karan. Slike Erwina Olafa dio su jedne provokativne berlinske izložbe na temu moda i odijevanje - izložbu pod naslovom "Lies, Lust, Art and Fashion" - "Laži, uživanje, umjetnost i moda".
"Odjeca je bitan sastavni dio u životu svih ljudi. Konacno, moramo se svakoga dana odijenuti. Mislim da je - iz perspektive mladih umjetnika - to tema prema kojoj javnost ima nekakav odnos. To je tema koja fascinira ljude" govori Sarah Philipps, voditeljica projekta izložbe. U dvoranama i hodnicima berlinskog kulturnog centra Podewil predstavljeno je više od stotinu radova 21 umjetnika iz nekoliko zemalja: "Obratili smo se umjetnicima, koji odjecu i modu primjenjuju kao svoj medij. U pojedinim slucajevima uz sasvim izravan odnos prema modi, dok je u drugima taj odnos nešto pomuceniji."
Tako je, na primjer, izložena jedna moderna bluza za party, koje se, kada se bolje pogleda, pokaže prilicno poroznom - napravljena je od cipsa. Ili - prikazana je odjeca, koja se doimlje luksuznom, ali koja je iskljucivo napravljena od plasticnih vrecica. Tu je i vecernja haljina ukrašena silnim antibaby pilulama, simbolima dugog, potencijalno plodnog života.
Moda, kao što je poznato, želi skrenuti pozornost, svaka modna kuca želi svake sezone iznova kreirati "posljednji krik". Što zapravo žele umjetnici i ova izložba? Je li to provokacija pod svaku cijenu, politicki izraz?
"To je rizicno, kontroverzno. Na pola politicki. No, ni u kojem slucaju nismo htjeli napraviti politicku izložbu. Stalo nam je samo do teme same do toga na koji nacin ju tretiraju umjetnici. Mislim buduci da je odjeca toliko dio naše svakodnevice, uistinu imaju mogucnost iskušati granice svoje umjetnosti."
To na primjer sa svojom instalacijom cini Engleskinja Lucy Orta. Ona prikazuje takozvanu socijalnu plastiku: u prostoru lebdi zaštitna "koža" u obliku ljudskoga tijela. Djelo podsjeca na astronautska odijela, koja bi beskucnike optimalno zaštitila od hladnoce - sve te asocijacije od umjetnickog djela cine simbol medusobne pripadnosti medu ljudima.
Opcenito, rijec je o fascinantnoj izložbi s nekoliko umjetnickih izraza, koja posjetiteljima daje puno poticaja za razmišljanje o svom odnosu prema modi i odijevanju, pa cak i ako poslije toga ponovno budu uletjeli u sljedeci boutique, jer su moda i reklama jednostavno previše zavodljive.
"Odjeca je bitan sastavni dio u životu svih ljudi. Konacno, moramo se svakoga dana odijenuti. Mislim da je - iz perspektive mladih umjetnika - to tema prema kojoj javnost ima nekakav odnos. To je tema koja fascinira ljude" govori Sarah Philipps, voditeljica projekta izložbe. U dvoranama i hodnicima berlinskog kulturnog centra Podewil predstavljeno je više od stotinu radova 21 umjetnika iz nekoliko zemalja: "Obratili smo se umjetnicima, koji odjecu i modu primjenjuju kao svoj medij. U pojedinim slucajevima uz sasvim izravan odnos prema modi, dok je u drugima taj odnos nešto pomuceniji."
Tako je, na primjer, izložena jedna moderna bluza za party, koje se, kada se bolje pogleda, pokaže prilicno poroznom - napravljena je od cipsa. Ili - prikazana je odjeca, koja se doimlje luksuznom, ali koja je iskljucivo napravljena od plasticnih vrecica. Tu je i vecernja haljina ukrašena silnim antibaby pilulama, simbolima dugog, potencijalno plodnog života.
Moda, kao što je poznato, želi skrenuti pozornost, svaka modna kuca želi svake sezone iznova kreirati "posljednji krik". Što zapravo žele umjetnici i ova izložba? Je li to provokacija pod svaku cijenu, politicki izraz?
"To je rizicno, kontroverzno. Na pola politicki. No, ni u kojem slucaju nismo htjeli napraviti politicku izložbu. Stalo nam je samo do teme same do toga na koji nacin ju tretiraju umjetnici. Mislim buduci da je odjeca toliko dio naše svakodnevice, uistinu imaju mogucnost iskušati granice svoje umjetnosti."
To na primjer sa svojom instalacijom cini Engleskinja Lucy Orta. Ona prikazuje takozvanu socijalnu plastiku: u prostoru lebdi zaštitna "koža" u obliku ljudskoga tijela. Djelo podsjeca na astronautska odijela, koja bi beskucnike optimalno zaštitila od hladnoce - sve te asocijacije od umjetnickog djela cine simbol medusobne pripadnosti medu ljudima.
Opcenito, rijec je o fascinantnoj izložbi s nekoliko umjetnickih izraza, koja posjetiteljima daje puno poticaja za razmišljanje o svom odnosu prema modi i odijevanju, pa cak i ako poslije toga ponovno budu uletjeli u sljedeci boutique, jer su moda i reklama jednostavno previše zavodljive.
Oglas