1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Izbori u taktu sovjetskih šlagera

Samoproglašena "Narodna Republika Donjecka" ove nedjelje (2.11.) održava izbore. Na njima sudjeluju samo separatističke skupine, a i građanima su kandidati uglavnom nepoznati. Ali su poznati pomoćnici iz Rusije.

Puna dvorana i burni pljesak. Publika u zgradi opere u Donjecku ovacijama je pozdravila Josifa Kobzona. On je nastupio zajedno sa zborom i plesnim ansamblom ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova i pozvao prisutne da sudjeluju na ovim "izborima" za parlament samoproglašene "Narodne Republike Donjecka". Na kraju koncerta ovaj poznati ruski pjevač je na pozornicu pozvao i "premijera" ove "republike", Aleksandra Zaharčenka.

77-godišnja ruska pjevačka zvijezda, Josif Davidovič Kobzon je bio svojevrsna "službena" zvijezda i u doba bivšeg Sovjetskog Saveza. Još kao mladić nastupao je na koncertima u slavu Staljina, a u doba Brežnjeva je proglašen "Narodnim umjetnikom SSSR-a". Doduše, 1983. je izbačen iz Komunističke partije SSSR-a jer je na jednom međunarodnom "prijateljskom" koncertu pjevao i židovske pjesme - Kobzon je porijeklom Židov. Zato su izaslanstva arapskih zemalja demonstrativno napustile dvoranu, a Kobzon je kritiziran zbog svoje "političke kratkovidnosti."

Od vojnika u Afganistanu do separatista u Ukrajini

Naslovnica sa pjevačem Kobzonom

Na zapadu je za njega jedva tko čuo, ali u bivšem SSSR-u je Kobzon poznatiji nego Frank Sinatra.

Nemilost nije dugo potrajala: već slijedeće godine je nagrađen Državnom nagradom SSSR-a, a i pjevač se uvelike trudio pomoći komunističkim vlastima. Održao je brojne koncerte za ruske vojnike u Afganistanu i kasnije u Čečeniji, a bio je i prvi pjevač koji je nastupio u Černobilu kad se Kremlj trudio i domaću i svjetsku javnost uvjeriti kako je tamo, nakon atomske katastrofe, sve "normalno".

Pjevač koji je nastupao i sa zapadnim zvijezdama poput Lize Minnelli ili Julia Iglesiasa je rado činio usluge vladarima u Moskvi i nakon pada SSSR-a. Zapravo, osim što je pjevačka zvijezda, on je i jedan od najstarijih zastupnika Dume, ruskog parlamenta. A obzirom da je rođen u Časivu Jaru, dakle teoretski u Ukrajini, već je pomagao i političarima susjedne zemlje - koje je i Kremlj želio vidjeti na vlasti.

Tako je baš u Donjecku već održao sličan koncert prije dvije godine. Tada je pjevao pjesmu "Moja majka Ukrajina, moj otac Donbas" i to zajedno sa bivšim ukrajinskim predsjednikom Viktorom Janukovičem koji se sad nalazi u Rusiji. Ovaj grad na istoku Ukrajine bio je centar Janukovičevih pristalica. U međuvremenu je Donjeck, baš kao i grad Lugansk pod pritiskom separatista i plaćenika iz Rusije, proglasio odcjepljenje od Ukrajine. Kobzon tako naravno da ne pjeva više pjesmu o "Majci Ukrajini" jer život u Donjecku danas ne određuje muzika, nego rat i politika.

Naoružani separatist u Donjecku

Pjesma 'Majka Ukrajina, moj otac Donbas' nije baš popularna među separatistima.

Separatisti u Donjecku i u Lugansku ovim izborima žele zapečatiti odcjepljenje od Ukrajine. Osim gostujućeg pjevača iz Moskve i mnogo toga drugog je slično kampanji koju je prije par godina vodio Janukovič: "Stil izborne kampanje podsjeća na (Janukovičevu) Stranku regija koja je nekada vladala Ukrajinom", kaže Sergej, stanovnik Donjecka. "Samo što sad protivnici nisu druge stranke, nego država Ukrajina."

"Kum" se brine za nasljednika?

"Izborna komisija" samoproglašene republike je prihvatila tri kandidata za funkciju premijera. Najpoznatiji je Zaharčenko makar je tek nedavno stupio na političku pozornicu. U međuvremenu ga se može vidjeti u skoro svakoj informativnoj emisiji lokalnih televizijskih postaja, a njegovo ime je i na većini izbornih plakata koji se mogu vidjeti.

Ukrajinski mediji nagađaju kako ovu veliku propagandnu kampanju zapravo nepoznatog političara vrlo vjerojatno plaća Rinat Ahmetov, oligarh iz Donjecka koji je i prije bio svojevrsni "kum" u tom području. Ali nakon što je predsjednik Janukovič pobjegao u Rusiju, i ovaj oligarh je izgubio dio svog političkog utjecaja. Ukrajinski časopis Insider tvrdi kako je Zaharčenko ranije bio blizak Ahmetovom holdingu System Capital Menagment i bio dobar sa zastupnicima Stranke regija. S druge strane, Ahmetov holding tvrdi kako kandidat za premijera samoproglašene "narodne republike" nikad nije radio za njih.

O druga dva kandidata za položaj predsjednika vlade "Narodne Republike Donjecka i Luganska" se zapravo zna još manje. Poznato je jedino kako su Juri Zivokonenko i Aleksander Kofman bili zastupnici parlamenta nakon što je to područje već proglasilo "samostalnost".

Stanovnice Donjecka

I iza ovih gospođa u narodnim nošnjama je izborni plakat Zaharčenka - naravno, u borbenoj uniformi.

Dvije stranke i 100 zastupnika

Za parlament "Narodne Republike Donjecka" se izabire čak 100 zastupnika. Ali na ovim izborima svoje kandidate imaju samo dva "društvena pokreta"; "Donjecka republika" i "Slobodni Donbas". I jedna i druga skupina se zalažu za odcjepljenje od Ukrajine.

Prvi čovjek "Donjecke republike" je Andrej Purgin, jedan od lidera separatista. Ova grupacija postoji od 2005. i bila je zabranjena od vlade službenog Kijeva. Na čelu njene izborne liste su Zaharčenko, Purgin i Denis Pušilin, koji tek s vremena na vrijeme osvane u Donjecku, a potom nestane u Moskvi. Pokret "Slobodni Donbas" formiran je tek početkom listopada 2014. i njega su osnovali neki zastupnici trenutnog parlamenta samoproglašene republike.

Imena ovih političkih kandidata većini stanovnika Donjecka ne govori mnogo. "Kada su ti ljudi s puškama u rukama preuzeli vlast, nas nisu ništa pitali. Oni su jednostavno došli i sve uzeli. Sad ti nepoznati ljudi žele održati izbore. Time samo žele pokazati da im navodno vjerujemo. Ali oni nemaju čak ni protivničke kandidate", smatra Marina iz Donjecka koja u ovim izborima ne vidi nikakvog smisla.

izborni plakat u Donjecku

I 'Slobodni Donbas' obećava 'Mir. Rad. Neovisnost.' Posljednje je jedva spojivo sa prvim - a mnogi sumnjaju i da su ovi politički kandidati baš nekakve radišne pčelice.

Koliko je birača?

Nije poznato niti koliko ljudi uopće mogu sudjelovati na ovim izborima. Ne postoje pouzdani podaci, makar je tiskano ukupno 3.198.000 glasačkih listića. Navodno je toliko osoba sudjelovalo na spornom referendumu 11. svibnja 2014. o neovisnosti. Niti referendum, niti ishod glasovanja međunarodna zajednica nije priznala, makar vlastodršci Donjecka tvrde kako se većina izjasnila za neovisnost.

I na ovim izborima se nipošto ne može isključiti mogućnost manipulacija. Glasovati se može i preko interneta, što nudi široke mogućnosti krivotvorenja. O tome se žestoko raspravlja na socijalnim mrežama, ali vladi u Donjecku je svakako stalo da navodnom "brojnošću" argumentira vlastitu legalnost. Do sad je samo Rusija navijestila kako bi mogla priznati ishode izbora koji se održavaju ove nedjelje.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko i predstavnici međunarodne zajednice govore o "pseudo-izborima". Oni upozoravaju kako su oni i protivni sporazumu postignutom u Minsku i koji su uz posredovanje OESS-a potpisali predstavnici Ukrajine, Rusije i separatista. Prema sporazumu, u Donjecku bi trebali biti održani izbori, ali u skladu sa važećim zakonima Ukrajine. Parlament u Kijevu je lokalne izbore zakazao za 7. prosinca i oni bi trebali biti temelj za poseban status regije Donjecka.

Preporuka uredništva