1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Izbori u Iranu bez reformista

U petak se u Iranu održavaju parlamentarni izbori. Konzervativno Nadzorno vijece je s izbornih lista skinulo veliku vecinu reformski orijentiranih kandidata pa su reformski politicari, medu ostalima i prošlogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir Shirin Ebadi, pozvali na bojkot izbora. S obzirom na to vjerojantno ce pobijediti konzervativni tvrdolinijaši.

Bivši Iranski predsjednik Ali Akbar Hašemi Rafsandžani zalaže se za slobodne izbore. U jednom priopcenju za javnost mocni predsjednik Posredovnog odbora kaže da su slobodni izbori nužni za razvitak zemlje. Ali, Rafsandžani pritom nije govorio o svojoj zemlji Iranu, nego o susjednom Iraku. Što se tice izbora u vlastitoj zemlji Rafsandžani je oprezan. Talentirani strateg je dosad uspijevao za sebe i svoje pristaše osiguravati prednost. S obzirom da su konzervativci "vrhovnog vode" Alija Kameneija gotovo potpuno onemogucili reformiste iskljuccivanjem s izbornih lista, sad se ništa manje konzervativni pristaše Rafsandžanija predstavljaju kao branitelji demokratskih prava. U jednom prioocenju kažu kako nije dopustivo da jedna strana nametne narodu svoju volju.

A upravo se to dogodilo. Reformisti nemaju nikakve nade da mogu postici bilo kakav uspjeh. Nakon što se medu više od 3000 s izborni lista iskljucenih reformista našlo i više od 80 sadašnjih parlamentarnih zastupnika, više od 120 zastupnika je podnijelo ostavke. Nakon toga je preko 600 reformskih kandidata odustalo od kandidature za iranski parlament.

Mnoge stvari ukazuju da ce ubuduce u Teheranu puhai novi vjetar. Iz konzervativnog tabora se cuju prijetnje da bi reformisti nakon izbora mogli biti "pozvani na odgovornost". Za mnoge od njih je to jasan znak da bi mogli biti uhiceni i osudeni na visoke zatvorske kazne.

Što god konzervativci sad pripremali, oni ce to raditi po mogucnosti skriveno od javnosti. Iranske novine su posljednjih dana dospjele pod još jaci pritisak, a stranim novinarima su uskracivane vize kako ne bi mogli izvještavati o izborima. Dopisnici koji su vec u Iranu sprjecavani su u radu i šikanirani.

Istodobno se zaoštrava i službena politika, što zacijelo nije slucajno. Ministar vanjskih poslova Kamal Karrazi najavio je da ce Iran nastaviti raditi na obogacivanju urana, a jesenas je kolegama iz Velike Britanije, Francuske i Njemacke obecao da ce s time prestati. Izgleda da je odgodeno i pomirenje Irana i Egipta. Teheran je 1978. prekinuo odnose s Egiptom zbog njegovog potpisivanja mira s Izraelom.

Još jedan pokazatelj kruceg stajališa Irana je odgovor na kritiku Europskog parlamenta u vezi s iranskim izborima. Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Asefi porucio je Europljanima da se radije brinu o potlacenim manjinama u Europi, primjerice o tamošnjim muslimanima. A jedna konzervativna skupina je obnovila tjeralicu za britanskim književnikom Salmanom Rushdiejem, ciji slucaj je vec godinama smatran završenim.

Reformisti se ocito pocinju miriti s predstojecim porazom, za koji su djelomice suodgovorni. Jer, oni nisu iskoristili veliku vecinu koju su imali u parlamentu, nisu se ni pokušali suprotstaviti kad su konzervativci sprjecavali prihvacanje reformsih zakona ili smjenjivali reformske politicare. I za razliku od konzervativaca nisu imali jasan koncept. Pucanstvo sve to promatra s odredenom apatijom. Natezanje oko izbora pokazalo je i posljednjem Irancu da se poboljšanje demokratskim putem ne može ocekivati. A na otpor, pobunu ili silu, nisu spremni. Radije pognu glavu i prilagode se. Konzervativci to znaju pa ce zacijelo stanovništvu dati odredenu slobodu u privatnom životu, kako bi nesmetano mogli donositi velike politicke odluke kojima kotac povijesti okrecu unatrag.