1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Izbor njemačkog predsjednika - propuštena prilika

Izbor je samo onda izbor kada rezultat nije unaprijed utvrđen. Zašto onda to nije tako i u slučaju njemačkog predsjednika?

Neupitno je da će Frank-Walter Steinmeier, koji još obavlja funkciju ministra vanjskih poslova, biti dobar predsjednik Njemačke. Naravno, ako bude izabran, ali to skoro da je sigurno. On će stvoriti lijepu sliku, zemlju u inozemstvu predstavljati sa stilom, a u zemlji se držati razborito i povremeno upozoravati.

Njegovi govori neće imati duh njegovog prethodnika, Joachima Gaucka, neće biti vickasti i retorički mudri kao oni Johannesa Raua, ali će njegovi govori biti ozbiljni. S obzirom da on nije veliki retoričar, a moć predsjednika se ogleda u riječi, on će pokušati trezveno i stručno imenovati probleme u zemlji. Od njega se zato ne očekuju ni briljantni i povijesni govori kao što su to bili govori Richarda von Weizsäckera, Theodora Heussa ili Romana Herzoga. Steinmeier zastupa umjerenu i razumnu politiku. A to nije malo u ovo turbulentno vrijeme - između Putina, Trumpa, Erdogana i krize Europske unije.

Njega je izabrala njemačka kancelarka Angela Merkel. Ne - ona je pustila da ga izaberu. Njezin koalicijski partner, šef SPD-a Sigmar Gabriel ju je zajedno s predsjednikom njezine sestrinske stranke CSU-a, Horstom Seehoferom, izigrao. Merkel je, s obzirom na odnos snaga u parlamentu, htjela da se konsenzusom dođe do kandidata. No, jedan mogući kandidat to u startu nije htio, predsjednik Bundestaga Norbert Lammert. Merkel je onda pustila da se stvari događaju dok Gabriel odjednom nije kao kandidata predstavio Franka-Waltera Steinmeiera. Tjedan dana kasnije Merkel je bila matirana - i Steinmeiera proglašava razumnim i politički umjerenim kandidatom.

Kudascheff Alexander Kommentarbild App

Alexander Kudascheff

Merkel, koja je najmoćnija žena na svijetu (što nije pogrešno), uzdrmana je na domaćoj sceni. Prvo zbog izbjegličke krize, koja je nagrizla njezin autoritet, a onda zbog ove čudne kandidature. Zar se stvarno može zamisliti da se u CDU-u, najvećoj njemačkoj stranci, nije mogao naći nitko tko bi odgovarao tom položaju? To je nezamislivo. Zar se nije mogao naći nitko tko bi bio spreman kandidirati se, pa i s opasnošću da će izgubiti, što je normalno za jednu demokraciju? Nezamislivo. Nezamislivo? Ili u međuvremenu najbolji kandidati istupaju samo ako su sigurni da će pobijediti?

Jer, baš nakon Trumpove pobjede, nakon žestokih udara na elite svuda u svijetu, nakon serije pobjeda autoritarnih populista poput Erdogana, nakon referenduma o Brexitu - pravi znak bi bio da jedan protiv drugog nastupe dva prvorazredna kandidata. I ne da se oko predsjednika pogađaju moćnici, već da o tome odlučuju zastupnici na saveznoj i pokrajinskoj razini. I u tom slučaju bi, opet neupitno, Steinmeier imao šanse. Ali, i kandidat Unije također.

Merkel se taktički zapetljala. Ona nije vidjela mogućnost da i sama nekog odredi - kao Gabriel. Ona se umanjivala više nego što je potrebno. Ali, prije svega ona je svima uskratila šansu na demokratski dvoboj. Steinmeier bi možda usprkos tome postao predsjednik. I vjerojatno jedan dobar i poštovan predstavnik ove zemlje. Ali, to je mogao osvojiti i netko drugi. Možda čak i jedna žena. Jedna žena u dvorcu Bellevue bi nakon 67 godina također bila odgovor na ova teška vremena. A takva kandidatura bi oduzela vjetar iz jedara onima koji stalno tvrde kako "oni gore rade što hoće". Tako su izbori za njemačkog predsjednika 2017. - propuštena prilika.

Preporuka uredništva