1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Izbjeglice kao spasitelji napuštenih njemačkih gradova?

Svake godine Goslar napusti više ljudi nego što se u ovaj grad doseli. Gradonačelnik stoga rješenje vidi u primanju većeg broja izbjeglica. Smještaja ima napretek, no samo krov nad glavom nije dovoljan.

Andor Karapetyan poznaje ovaj hotel kao svoj džep. Ovaj Armenac u hotelu "Harzlodge", koji se nalazi nešto izvan gradića Goslara, radi već godinama. I njegova supruga radi tu kao sobarica. Andoru je ova zgrada i njezina okolica međutim dobro poznata i zato što je ovdje dugo vremena živio kao izbjeglica. U ono vrijeme su do prve trgovine morali dugo pješačiti a integriran u njemačko društvo nije se osjećao niti on a niti drugi koji su ovdje boravili. "Put do grada je bio dalek. Nismo smjeli raditi a nije bilo ni posla za nas. Grad je u to vrijeme ove kućice koristio za dom za azilante, no prije šest godina je on zatvoren a dom pretvoren u hotel", kaže Andor.

Andor Karapeyten

Andor Karapeyten

Potencijal za grad

Danas potražitelji azila i izbjeglice u Goslaru žive u vlastitim stanovima. To, prema riječima Ute Liebau nije nikakav problem budući da ovdje ionako ima mnogo praznih stanova. A prijedlog gradonačelnika Goslara da nove izbjeglice iz okolnih gradova dođu u Goslar, odmah ju je oduševio. "Konačno da jedan političar kaže što mi ovdje osjećamo i što nam je potrebno. Njegov prijedlog je vrlo razuman. Naime, zašto da gradovi kao Göttingen ili Braunschweig grade nova kontejnerska naselja za izbjeglice dok mi za to vrijeme rušimo već izgrađene zgrade i kuće", kaže ona. Naime, Goslaru su potrebni novi ljudi. Uskoro više neće biti nikog tko bi ovdje mogao obavljati potrebne poslove. Svake godine iz Goslara naime ode između 1.500 i 2.000 stanovnika. Danas ovdje živi još samo 42.000 ljudi, prije 25 godina, prije pada Zida, ovdje je živjelo oko 60.000 osoba.

Uta Liebau se već više od 20 godina brine za izbjeglice. Ova 60-godišnjakinja to čini neprofitno, radeći za udrugu "Život u tuđini". Oni izbjeglice opskrbljuju najpotrebnijim stvarima, prate ih prilikom odlaska u razne javne ustanove i urede, pomažu roditeljima pronaći školu i mjesto za djecu u vrtiću. Ponekad, ako potraga za nekim smještajem traje predugo, Ute Liebau ljude prima k sebi, u svoj dom. Da ideja gradonačelnika nije sasvim dorađena do kraja, ne smeta ju niti najmanje. "Najvažniji je signal koji šaljemo. Ti koji bi mogli doći su mladi ljudi s potencijalima", zaključuje ona.

Goslar

Goslar na istoku Njemačke

"Važan je signal"

Istog je mišljenja i gradonačelnik Goslara, Oliver Junk. Iza njega su burni dani, kaže on mirnim glasom i dodaje kako su reakcije na njegov prijedlog bile vrlo različite. "Neki su mi pisali duga pisma s raznim prijedlozima a neki pak slali poruke sa sadržajem: "Vi niste više naš gradonačenik! Gonite se!" No, ipak predvladavaju pozitivne reakcije i konstruktivni prijedlozi", kaže 38-godišnji Junk koji za sada još uvijek nema konkretni plan ili koncept za provođenje svoje ideje u djelo.

I Susanne Ohse je angažirana u udruzi "Život u tuđini". I ona se pita kako Junk zamišlja mogućnost smještaja izbjeglica. "Osim da je tema raspodjele ljudi u nadležnosti pokrajina, pitam se tko bi se brinuo oko njih. Volonteri u Goslaru su ionako već preopterećni, više od ovog doista ne ide. Ako dođe još više izbjeglica, potrebna nam je profesionalna pomoć, socijalni radnici, nove strukture. Svega toga za sada nema. Poneki pansioni i hoteli su ovdje doista prazni, ali i oni se nalaze više u okolici Goslara. Ako bismo ljude ovdje smjestili, oni bi bili izolirani od drugih", kaže Ohse. Drugim riječima, Goslar za sada ne raspolaže jednom djelotvornom infrastrukturom potrebnom za smještaj većeg broja izbjeglica.

Ute Liebau i Susanne Ohse

Ute Liebau i Susanne Ohse

I u nadležnom pokrajinskom uredu su primjerice bili jako iznenađeni Junkovim prijedlogom. Dirk Leinkamp, glasnogovornik grada, primjerice navodi kako se izbjeglice ne može primiti bez postojanja dugoročnog integracijskog koncepta. Prema njegovim riječima, do sad je u Goslaru dugoročno ostalo živjeti tek 4 posto izbjeglica. "To znači da se na ovaj način ne može riješiti demografski problem. Mi imamo ovdje prostora za smještaj ali to nije dovoljno. Potrebni su tečajevi njemačkog, škole, vrtići, to sve košta. Nalazimo se dakle tek na početku ovog procesa kako bi ljudi ovdje mogli doći i ostati", kaže Lienkamp.

Goslar kao model za druge

Oliver Junk

Oliver Junk, gradonačelnik Goslara

No, Oliver Junk ne prihvaća protuargumente. "Mi smo zadnjih mjeseci primili oko 300 izbjeglica. Tu mi nitko ne može reći da nas je to preopteretilo", kaže on. Već slijedeće godine bi se broj izbjeglica u Njemačkoj mogao udvostručiti a prema mišljenju gradonačelnika Goslara, ovaj grad bi mogao također primiti više ljudi. Naravno, i njemu je jasno da samo krov nad glavom nije dovoljan, no on navodi kako komune imaju dovoljno novca. "A kada bismo mi preuzeli izbjeglice koje bi trebale doći u Braunschweig, tada bi ovaj grad u tome trebao financijski sudjelovati. Možda nama u Goslaru uspije razviti jedan model koje bi mogle preuzeti druge komune iz Njemačke", kaže Junk.

On se u svakom slučaju želi boriti i dalje za svoju ideju i dalje diskutirati. "Goslar doista treba još više mladih ljudi, mnogi su već otišli. Svi kažu, ovdje nema nikakvog posla no to nije istina. Ovdje ima itekako mnogo posla"; kaže Andor Karapeyter. I ima pravo.