1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Istraživački centar CERN slavi 50. obljetnicu postojanja

Najpopularnije otkrice CERN-a je svjetska internetska mreza World Wide Web koju danas koristi vise od 700 milijuna ljudi. Njegovi ocevi, Tim Berners-Lee i Robert Caillau tek su kasno dozivjeli priznanje za svoj senzacionalan izum.

Kada bi postojala Nobelova nagrada za dostignuca na podrucju informatike, sigurni dobitnik bi se zvao Tim Berners-Lee, koji je sa svojim kolegom Robertom Caillauom prije 14 godina izumio World Wide Web, svjetsku internetsku mrežu. Obojica su u to vrijeme bili zaposlenici najveceg europskog istraživackog centra, CERN kod Ženeve. Ovih tjedana CERN, što je francuska skracenica za Europsko vijece za nuklearna istraživanja slavi 50-tu obljetnicu postojanja. S gotovo 3000 suradnika to je naveci nuklearni istraživacki centar na svijetu. 20 europskih zemalja su clanice CERN-a i ujedno njegovi financijeri. Jedinstveni primjer medunarodne suradnje samo nadopunjuje podatak da se CERN nalazi na samoj granici Francuske i Švicarske. Zlatni jubilej istraživacki centar obilježava spektakularno, primjerice osvjetljavanjem 27 kilometara duge i okrugle putanje za ubrzavanje atoma. Ipak, bez obzira na sve što je u vezi s pocecima kozmosa ili pitanjima vezanima uz ono nepoznato što svijet u njegovoj unutrašnjosti održava u jednom komadu, najpopularnije otkrice CERN-a je WWW, kojeg danas u svijetu koristi više od 700 milijuna ljudi. Prilogom Anke Hagedorn odajemo priznanje njegovim ocevima:

Do 1990. godine Internet je bio slozeni komunikacijski sustav koji je bio dostupan samo izabranom krugu znanstvenika i vojnih lica. Berners-Lee i Caillau od njega su napravili demokratski medij kojim se mogu sluziti siroki slojevi drustva.

Za razliku od Britanca Berners-Leea koji je u medjuvrmenu postao direktorom Konzorcija za World Wide Web u Bostonu Belgijanac Caillau je ostao kod Europske agencije za atomska istrazivanja, CERN. Put do njegovog ureda u Institutu Europskog laboratorija za nanofiziku u blizini Zeneve vodi kroz niske i tamne hodnike. Ured je malen i skroman, na pisacem stolu hrpa svakojakih papira, prizor koji je tipican za urede instituta, bez obzira radilo se o nekom dobitniku Nobelove nagrade ili jednostavnom tehnicaru CERN-a. Unatoc tomu sto je World Wide Web umnogome promijenio svijet Robert Caillau ne smatra da je on nesto osobito: "Do prije nekoliko godina bio sam dakako ponosan, ali danas stvar smatram dijelom proslosti. Web je dio naseg svakodnevnog zivota kao sto su zrak, oblaci i zivotinje. Samo se povremeno naljutim kada vidim kako su lose uredjeni neki sitovi."

Počeci Weba sezu u davnu 1990. godinu kada se na CERN-u pocelo razmisljati o tome kako znastvenicima omoguciti pristup podacima njihovih kolega s kojima su suradjivali u nekom projekata. Shvatilo se da je u tu svrhu morao biti razvijen jezik koji bi mogli razumjeti i koristiti svi, i koji bi omogucio uspostavljanje mreze izmedju najrazlicitijih informacija. Robert Cauillau objasnjava: "Radilo se jednostavno o tome da netko odluci: od sada sporazumno stupa na snagu ova konvencija i time se sve moze medjusobno povezati. Tako je nastao Web: odredjivanjem kompjutorskog jezika "html-a"i protokola "http-a" mozemo se ukljuciti u World Wide Web. Dakle istog trenutka kada je usvojena ta konvencija mogle su se medjusobno povezati sve informacije."

Uskoro se medjutim uvidjelo kako se ovim fantasticnim sredsvom ne bi smjeli koristiti samo suradnici CERN-a nego i cijeli svijet. Razlozi su bili ne toliko altruisticne koliko cisto pragmaticne naravi, prica Robert Caillau: "Bili smo suoceni s problemom tko bi u buducnosti trebao odrzavati World Wide Web, tko bi trebao odobravati pristup tom sustavu. Nadali smo se da ce se, ako sustav predamo u tudje ruke, naci odredjena poduzeca koja ce staviti na raspolaganje browser, osigurati servisiranja, te da da ce se mnogi informaticari na sveucilistima posvetiti daljenjem razvoju tog medija. Smatrali smo da ce tako nastati zajednica koja ce sustav odrzavati i cak razvijati dalje te da ce CERN postati samo jedan od brojnih korisnika."

Prepustanjem Weba na slobodno koristenje nestala je medjutim mogucnost neposredne kontrole tog medija. Caillau priznaje da ga hvata nelagoda kada vidi kako se Internet koristi, ili bolje receno zlorabi. "Razlika izmedju Web-a i drugih medija sastoji se u tome da je Web u svakom trenutku i svugdje pristupan. Netko objavi nesto i ti to mozes odmah procitati. Ali, to je samo pitanje brzine prijenosa informacije. Bitnije je medjutim pitanje zelis li ti kontrolirati sadrzaj informacije i ponasanje njezinog autora. Osobno smatram da bi bilo bolje ako bi se odredila osoba koja bi snosila odgovornost za svaku pojedinacnu stranicu, nego opcenito zahtijevalo kako na internetu ne zelimo imati pornografiju."

World Wide Web je, unatoc navedenim rizicima, jedan od izuma s najvecim posljedicama u posljednih nekoliko desetljeca. A da su ga Tim Berners-Lee i Robert Caillau patentirali oni bi danas sigurno bili bogatasi. Caillau istice kako pitanje novca za njega nikada nije bio problem, i to iz jednog vrlo jednostavnog razloga: "Da smo radili za neki privatni institut nikada ne bi otkrili World Wide Web. Web je mogao biti izumljen i dovrsen iskljucivo u tako otvorenim, nekomercijalnim okvirima. Niti jedan drugi zavod koji je orijentiran prema profitu, ne bi pruzao tako povoljne uvjete. Mnogi su znatvenici radili na tom projektu, ali oni nisu uspjeli jer su medjusobno bili konkurenti i shodno tomu radili u uvjetima koji nisu bili otvoreni."

Deset godina nakon senzacionalnog otkrica Web-a Timu Berners-Leeu dodijeljena je Milenijska nagrada za tehnicka dostignuca, popracena s milijun eura. Prema misljenju Roberta Caillaua - to je bilo zasluzeno ali prekasno priznanje: "Zasto im je trebalo tako dugo da honoriraju njegove zasluge?

Nagradile su nas i brojne kulturne organizacije. Iznenadilo me je da su umjetnici cak i prije znastvenih krugova shvatili vaznost naseg izuma. I medijima je trebalo vise godina da prepoznaju znacaj tog sustava, nekim je politicarima on do danas ostao nehsvatljiv. World Wide Web je fenomen koji je temeljito promijenio nas svijet. Mnogi se, medjutim, jos uvijek ne zanju njime koristiti," rezignirano zakljucuje Robert Caillau.