Istok Njemačke i 15 godina nakon ujedinjenja čeka veliki «boom»

U istočnom dijelu zemlje je još uvijek gotovo dvostruko više nezaposlenih nego na Zapadu. Nekoliko gradova i regija na istoku snažno se razvija, dok druge i 15 godina nakon ujedinjenja ne mogu uloviti priključak. Leipzig spada u onu prvu kategoriju: čitav grad je jedno veliko gradilište. Dok šetaš centrom grada, imaš osjećaj da u njemu sve trešti. Svugdje dizalice, kanali, skele... Tako je već jednom izgledao ovaj grad – sredinom 90-ih, kada je prvi val obnove nakon 40 godina planske privrede spasio grad od propadanja. Danas se više ne radi o spasu; danas se gradi podzemna željeznica, novi shoping centri i veliki prometni čvorovi. A to ni približno nije sve. Porsche, BMW i DHL smjestili su se u Leipzigu. Taj grad slovi kao «boomtown» istoka. No, to je tek jedna strana medalje. Druga je ova: svaki peti građanin Leipziga nema posao.

Gradonačelnik Wolfgang Tiefensee, koji svoj grad rado uspoređuje s europskim metropolama poput Pariza i Londona, priznaje da Leipzig ima još velikih problema: «U posljednjih 15 godina uspjeli smo pokrenuti nevjerojatne stvari. I Leipzig je tu stvarno izvanredan. No, na vrlo važnom polju nesubvencioniranog gospodarstva još nismo došli dotle da možemo govoriti o velikom uspjehu. Velika nezaposlenost, premalo radnih mjesta na tržištu rada – kao broj jedan. A kao broj dva – veliki broj primatelja socijalne pomoći», objašnjava Tiefensee.

I dok se u Leipzigu vjeruje kako će Porsche svoju novu liniju sportskog automobila proizvoditi upravo u tom gradu, kada su u pitanju manja poduzeća, perspektive su lošije.

Hladan tuš

15 godina nakon njemačkog ujedinjenja ima puno onih koji su doživjeli hladan tuš. Kao na primjer Dietmar Rauch. Taj 47-godišnjak od 1980. na jugu grada ima trgovinu potrepštinama za domaćinstvo. Oko njega ima još nekoliko sličnih trgovina. To je jedno omiljeno stambeno naselje. Stanarine su nešto više nego u drugim dijelovima grada. Puno mladih uspješnih stanovnika Leipziga udomilo se upravo u toj secesijskoj četrvti. Brojni kafići i restorani dobro su posjećeni. No, Dietmar Rauch ipak se bori za egzistenciju. Vrlo je oštar, kad uspoređuje sadašnje gospodarske uvjete s vremenima DDR-a: «Tada smo imali drukčijih problema. Moram reći da sam i tada znao raditi po 12, 14 sati dnevno, ali mogao sam uzeti dva puta po tri tjedna godišnjeg i zarađivao sam više. Sada radim jednako puno vremena, ali ne zarađujem više i ne idem više na godišnji.»

Dietmar Rauch pritom nije od onih koji žale za DDR-om. Ali opadanje kupovne moći građana koje traje već godinama zagorčava mu život i ne zna kako dalje. On vidi pozitivne posljedice ujedinjenja i pada Željezne zavjese poput medijske slobode i slobode mišljenja. No, što mu koristi to što sada smije putovati u inozemstvo, kad si to više ne može priuštiti, kaže Rauch. Puno njegovih sugrađana djeli ovo mišljenje: «Kao primatelj socijalne pomoći prema programu Hartz IV ni danas ne mogu putovati. Prije nisam smio, jer su granice bile zatvorene, iako sam imao nešto ušteđevine. A sada ne mogu, jer više nemam novca», kaže jedan od njih, dok druga sugrađanka, pak, smatra da se – kad se sve stavi na vagu – danas ipak živi bolje: «Sigurno je da je u istočnoj Njemačkoj bilo puno loših stvari i rekla bih da danas ipak nedvojbeno pretežu pozitivne stvari. Samo sloboda koju prije nisi imao, na primjer, ako nisi bio na pravoj strani, da materijalno ostavimo po strani.»

Vjera u bolju budućnost

No, depresija se unatoč velikim problemima u gradu malo osjeća. Njegovi stanovnici čvrsto su uvjereni da će se idućih godina stvari razvijati na bolje. Puno stručnjaka sličnog je mišljenja. Profesor Martin Rosenfeld s Instituta za gospodarstvo u Halleu smatra da područje srednje Njemačke ima dobre šanse u europskom natjecanju, ali da se u budućnosti mora promijeniti politika subvencija: «Zakazalo se negdje drugdje, naime u činjenici da se novac dijelom doslovno rasipao po neki dijelovima zemlje, a da nije postojalo primjereno poticanje određenih centara. To točnije znači da se sve zaplelo, jer su svugdje u novim saveznim pokrajinama važili isti uvjeti za subvencije i svugdje je jednako potpomagana komunalna infrastrukutra, svugdje su se gradile toplice i osnivale industrijske zone. To je, prema mom mišljenju, bila greška. Dakle, ključni problem leži u nedovoljnoj koncentraciji.»

Ubuduće bi više trebale biti potpomagane tvrtke koje imaju dobre šanse na tržištu, koje su inovativne i otvaraju nova radna mjesta. Jer s radnim mjestima raste i kupovna moć građana. No, kada će se to zaista i dogoditi, Martin Rosenfeld ne može točno prognozirati. Trgovac Dietmar Rauch u svakom slučaju ne namjerava odustati. On je ustrajan u svom naumu da održi svoju trgovinu na životu u ovim teškim vremenima, dok i do njega ne dopre val gospodarskog uzleta koji bi trebao zahvatiti istok Njemačke.