1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Istočnoeuropski film sve bolji

Filmski festival u njemačkom Cottbusu jedna je od najvažnijih smotri istočnoeuropskog filma. Ove je godine predstavljeno stotinjak filmova iz 23 zemlje.

Istočnoeuropski filmovi ne pune kina.

Istočnoeuropski filmovi ne pune kina.

Zacijelo najradikalniji film dolazi iz Mađarske. Zove se «Taxidermia», a redatelj je 32-godišnji Gyorgy Palffi. Riječ je o filmu koji svjesno šokira, bilo poigravanjem s najintimnijim dijelovima ljudskog tijela bilo prepariranjem životinja. Taj film je već uzbudio duhove na mađarskom nacionalnom filmskom festivalu u Budimpešti kao i u Cannesu. Direktor festivala u Cottbussu Roland Rust ipak je ponosan što je ovaj film imao u programu kao i što nisu dominirale klasične filmske nacije u istočnoj Europi, Česi i Rusi. Jesu li istočnoeuropske zemlje smanjile svoju produkciju?
«Ne bih rekao da su Češka, Mađarska i druge zemlje smanjile proizvodnju, ali druge su ih sustigle i djelomice prestigle, barem ove godine, a nadam se da će tako biti i ubuduće. Jako nas veseli da su zemlje koje su kod nas u fokusu, Rumunjska i Bugarska, zastupljene s po dva filma. Ali, to nije bila naša namjera. Radi se o vrlo, vrlo jakim filmovima», kaže Rust.
Nove trendove u ruskom filmu predstavlja film «Franz i Polina» koji obrađuje tematiku iz Drugog svjetskog rata. Jedna SS postrojba zauzima 1943. bjelorusko selo. Naivni i mladi njemački vojnik Franz zaljubljuje se u lijepu 16-ogodišnju Polinu. Nekoliko dana njemački se okupatori ponašaju humano, a onda počimaju ubijati stanovnike sela bez upozorenja. Franz s djevojkom bježi u partizane. Počinje odiseja, a mladi par uvijek iznova dospijeva između dviju fronti.
Ali, tko misli da je istočnoeuropski film samo težak, deprimirajući, može pogledati mađarski film «Samo seks i ništa više». Kod rumunjskih i bugarskih filmaša došlo je do smjene generacija kaže Rust: «Sad imamo mladu generaciju, a ona na platno donosi svoje teme i time vraća publiku. Ono što je upadljivo, u mnogim se filmovima radi o odlasku ili ostanku. Granice su pale, oni imaju slobodu putovanja, doživlajvaju ostatak svijeta i vraćaju se i svoju domovinu vide drukčijim očima.»