1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Istočna i zapadna Europa ne dijele iste vrijednosti"

Dok se u zapadnoj Europi mnogi zalažu za Europu Europljana, zemlje istočne Europe potpuno su neosjetljive na tragediju s izbjeglicama. One se boje multietničnosti, smatra bugarski politolog Ivan Krastev.

DW: Gospodine Krastev, zapadna i istočna Europa, kako to trenutno izgleda, ne govore istim jezikom. Kako Vi to objašnjavate?

Ivan Krastev: Financijska kriza podijelila je EU na vjerovnike i dužnike, praveći jaz između sjevera i juga. Sada izbjeglička kriza pravi novi rascjep između istoka i zapada. Danas ne doživljavamo samo nedostatak solidarnosti, kako se stalno može čuti u EU-u, već doživljavamo i sudar različitih vrsta solidarnosti: nacionalne, etničke i vjerske solidarnosti s jedne strane i naše ljudske obveze da pomognemo s druge strane. Istočni Europljani ne misle da solidarnost, koju duguju građanima u svojoj zemlji, trebaju imati i s ljudima koji bježe od rata i progona. Izbjeglička kriza je upravo pokazala da istok Europe doživljava kao prijetnju upravo one vrijednosti na kojima EU počiva. Istovremeno su ove univerzalne vrijednosti za mnoge u zapadnoj Europi jezgra novog europskog identiteta. Stoga je ovakav stav zemalja istočne Europe s gledišta zemalja zapadne Europe nepodnošljiv, štoviše skandalozan. Dok se u Njemačkoj 10 posto stanovništva uključilo u privatne akcije i prikupljanje pomoći za izbjeglice i tražitelje azila, javnost u istočnoj Europi kao da ne zanima tragedija izbjeglica, a političari odbacuju briselske izbjegličke kvote.

Jedna, takorekuć, asimetrična reakcija na izbjegličku krizu?

U većini zapadnoeuropskih zemalja je izbjeglička kriza dovela do polarizacije društva, do konfrontacije između zagovornika i protivnika politike otvorenih vrata, između onih koji svoja vrata otvaraju za izbjeglice i onih koji podmeću požare u izbjegličkim domovima. No, otpor prema izbjeglicama u istočnoj Europi posebno je problematičan i apsurdan ako se u vidu imaju dvije stvari. Prva je da su se upravo građani istočne Europe najvećim dijelom 20 stoljeća masovno bavili mišlju kako da pobjegnu iz svoje zemlje ili su se brinuli o izbjeglicama. Druga je da u većini zemalja srednje i istočne Europe uopće nema sirijskih izbjeglica.

Ali zašto je istočna Europa neosjetljiva na tragediju izbjeglica?

Ivan Krastev

Ivan Krastev

Povratak podjele između istoka i zapada Europe nije nesretna slučajnost. To ima svoje korijene u povijesti, demografskom razvoju i turbulencijama, koje su pratile postkomunistička društva. Istovremeno je to i svojevrsni srednjoeuropski narodni ustanak protiv globalizacije. U srednjoj Europi se bolje nego drugdje prepoznaju prednosti, ali i tamne strane multikulturnih društava. Države istočne Europe i njihove nacije nastale su tek u drugoj polovici 19. stoljeća i to jednim potezom. Dok se zapadna Europa suočavala s ostavštinom europskih kolonijalnih imperija i sa svijetom izvan Europe, u srednjoeuropskim državama je, skupa s raspadom carstava, dolazilo do teških etničkih čišćenja. Prije Drugog svjetskog rata je recimo Poljska bila multikulturna i multietnička zemlja u kojoj su trećinu stanovništva, pa i više od toga, činili Nijemci, Ukrajinci i Židovi. Danas je Poljska s 97 posto Poljaka jedna od najhomogenijih zemalja na svijetu. Povratak u etnički pluralizam čini se mnogima kao povratak u teška vremena između dva svjetska rata.

Jesu li zemlje istočne i srednje Europe zaostale u svom poimanju nacije i državnosti u odnosu na zemlje zapadne Europe?

Ne bi se baš tako moglo reći. Ali njihovo poimanje je jednostavno drugačije. EU se temelji na francuskoj ideji o naciji, za koju pripadnost naciji podrazumijeva lojalnost prema institucijama, ali i na njemačkoj predodžbi o državi s moćnim saveznim zemljama i relativno slabim federalnim centrom moći. Zemlje srednje i istočne Europe preuzele su, međutim, francusku i njemačku ideju odnosno definiciju nacije. Ali te zemlje kombiniraju francusku ideju svemoćne centralne države s njemačkom predodžbom po kojoj pripadnost državi počiva na zajedničkom podrijetlu i kulturi. Za mnoge istočne Europljane su parole poput "Poljska Poljacima" ili "Njemačka Nijemcima" razumljive, ali to nisu ideje europske Europe. Jer Europa nema etnički identitet. Mi nemamo zajednički jezik, a naša zajednička povijest je prije takva da naginjemo podjelama, a ne ujedinjenju. Ako se nastavi protiviti izbjeglicama, istočna Europa bi mogla potaknuti radikalnu krizu solidarnosti u EU-u i, ma kako to zvučalo paradoksalno, mogla bi biti odbačena od strane zapadne Europe.

Ivan Krastev je politolog, predsjednik Centra za liberalne strategije u Sofiji i stalni član Instituta za antropologiju u Beču.

Preporuka uredništva