Istina ili laži bosansko njemačke ratne veteranke

Ova knjiga je skandalozna, puna predrasuda bez i najmanjeg realističnog prikaza Kosova iz godine 1999., ovako se ukratko o knjizi ratne veteranke Daniele Matijević, izrazio Rupert Neudeck. Intervju s osnivačem humanitarne organizacije Cap Anamur vodio je njemački novinar Michael Martens a objavljen je u četvrtak,(03.03.) u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung. Time je diskusija oko istinitosti navoda koji se pojavljuju u knjizi spomenute veteranke, ponovno stigla u središte interesa a s njome i rasprava oko nemarnog načina izvještavanja pojedinih poznatih njemačkih novinara.

Površni novinari i autorica bujne mašte?

U svojoj knjizi „S paklom sam mogla živjeti – kao njemačka vojakinja na zadatku u inozemstvu“, objavljenoj prošle godine u kolovozu, Daniela Matijević opisuje svoja ratna iskustva sakupljena u razdoblju od tri mjeseca, na Kosovu 1999. godine, gdje je boravila u sklopu njemačkog Bundeswehr-a i radila u spasilačkim, medicinskom timu. „Dok nisam došla na Kosovo, i ja sam mislila – fuj, kako netko može jesti pseće meso? No, tada još nisam znala kako glad može biti strašna“, prisjeća se Matijević u svojoj knjizi. Ova i kao i mnoge druge, slične izjave mlade žene iz Osnabrücka čiji roditelji potječu iz Bosne i Hercegovine, potakla je raspravu o njezinoj vjerodostojnosti i istinitosti. Međutim, rasprava i javna diskusija oko njezinih ratnih sjećanja počele su se događati tek nešto kasnije; u početku su razni mediji; televizijske kuće, tisak, mahom pozivali Danielu Matijević i s njome vodili intervjue. Tema je uvijek bila ista – iskustva osobe pogođene posttraumatskim sindromom i koja na neki način kritizira odnos njemačkog društva prema vojnicima, veteranima kao i oblike ponuda pomoći istim nakon povratka u domovinu. Pri tome je, kako kaže novinar Michael Martens, preispitivanje istinitosti njezinih svjedočanstva bilo potisnuto u drugi plan.

Sjećanja bez svjedoka i navođenja činjenica?

Prema njegovom mišljenju, opisi Daniele Matijević više sliče bajkama ili najobičnijim izmišljotinama pa tako primjerice, „njemački vojnici nikada nisu gladovali pa nisu bili ni prisiljeni jesti pse“. Martens navodi još jedan drugi primjer „ratnih sjećanja“ spomenute vojakinje. Riječ je o mjestu u knjizi gdje ona detaljno piše o slučaju kada su „pripadnici postrojbi vojne policije mirno promatrali ubojstvo jednog djeteta“. Njemački novinar pobija ovu priču, tvrdi da ju je autorica knjige u potpunosti izmislila, budući da on nigdje tijekom svog istraživanja nije naišao na dokaz da se ovaj slučaj uistinu dogodio. Osim toga, kako kaže Mertens – „Matijević govori o ratnim iskustvima iako rata, u razdoblju kada je ona na Kosovu boravila, više nije ni bilo“. S druge strane treba svakako spomenuti da se sama autorica doista na mnogim mjestima u knjizi ne može točno sjetiti kada i gdje se neki događaj dogodio, a ne navodi ni svjedoke svojih tvrdnji – što naravno otežava dokazivanje njezinih tvrdnji.

Izdavač kuće Heyne, koji je prošle godine objavio ovu knjigu izjavio je za tjednik „Der Spiegel“, kako su „opisi i sjećanja Daniele Matijević apsolutno vjerodostojni“, te da je novinar Martens „jednostavno iznio svoje, drugačije mišljenje“. Reagirala je i sama autorica nazvavši Martensove članke „lažima“ – no, i ovoga puta, svoj iskaz nije potkrijepila nikakvim navođenjem činjenica ili dokaza.

Autorica: Natalie Böneke

Odg.ured: Željka Telišman