1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Istanbulski bijenale u hrvatskoj režiji

Dunja Dragojević18. siječnja 2008

Zagrebačkom neovisnom kustoskom kolektivu WHW povjereno je umjetničko osmišljavanje 11. Istanbulskog bijenala, jedne od tri najznačajnije europske smotre umjetnosti takve vrste.

https://p.dw.com/p/CtcU
Pred velikom zadaćom: WHW (fot. Boris Cvjetanović)
Pred velikom zadaćom: WHW (fot. Boris Cvjetanović)Foto: Boris Cvjetanovic

Kustoski kolektiv "Što, kako i za koga/WHW" kojega čine Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović izabran je za kustosa idućeg Istanbulskog bijenala koje će se otvoriti 12. rujna 2009. godine. Ono je osnovano prije 21 godinu a u međuvremenu se afirmiralo kao jedna od "top 3" bijenalske smotre suvremene umjetnosti u Europi. Posebnim ga, između ostalog, čini činjenica da ne afirmira samo umjetnosti iz umjetničkih središta nego i iz onih područja koja se vole zvati "rubnim" i "marginalnim" te nekonformizam i spremnost na rizike. Do sada su kustosi bijenala bili međunarodno renomirani Hou Hanru, Rene Block, Vasif Kortun, Charles Esche, a ovo je prvi put da hrvatski kustosi imaju priliku koncipirati jednu likovnu manifestaciju takvog ugleda.


DW: WHW je osnovan prije skoro deset godina i iza sebe ima čitav niz zapaženih projekata, ne samo u Hrvatskoj, nego i u inozemstvu, ali ipak, umjetničko osmišljavanje Istanbulskog bijenala do sada je najprestižniji projekt Vašeg kolektiva. Čime ste uspjeli preteći konkurenciju, što je presudilo?


Sabina Sabolović: To je, naravno, pitanje na koje je nama jako teško odgovoriti, ali nam se čini da su ljudi koji su donosili odluku da budemo kustosi idućeg Istanbulskog bijenala pratili naš rad. Ono što mi se čini zanimljivo - i međunarodno, ali i lokalno. Mnogi od njih su gostovali u Zagrebu, u Galeriji Nova, znači znali su stvarno čitav niz naših aktivnosti i mislim da se tu desila ta procjena da nam je sazrelo vrijeme za takvu vrstu izazova kao što je Istanbulsko bijenale.


Kako uopće izgleda proces biranja kustosa Istanbulskog bijenala, kako se do ovakvog zadatka dolazi?


Kada se radi o manifestaciji ovog opsega i ovog prestiža, ne možete se prijaviti za taj posao, znači morate biti predloženi. Tako je bilo i s nama. Svako bijenale ima neku vrstu umjetničkog savjeta u kojem ne sjede samo lokalni stručnjaci, nego i međunarodni kustosi i kritičari. Neki članovi s kojima smo mi već surađivali a koji su sada dio tog savjeta su nas zapravo predložili i na neki način se dogovorili da ćemo mi biti ti koji ćemo raditi bijenale. Tako da je to bila stvarno lijepa situacija u kojoj niste pisali niti prijave za posao, niti ste imali neke intervjue, nego vas je neko samo jednog dana nazvao i rekao: čestitamo!


Najavili ste da ćete temu, naslov i lokaciju bijenala objaviti tek u listopadu ove godine, ali nekakav koncept ste već morali imati ili ste dobili bianco-ček?


Ne, dobili smo bianco-ček i to je stvarno jedan od najljepših dijelova tog posla. Ono što se uključuje u njega je izrazito zanimljiv period istraživanja i to nas izuzetno veseli. Dobili smo nekoliko mjeseci kao period učenja. Mi ćemo raditi istraživanja po regiji, istraživanja po zapadnoj Evropi, naravno posebno istraživanja u Turskoj. S tim da nam tamo nije samo zanimljivo upoznati se s uskim segmentom koji bi se ticao umjetničke scene nego i probati naučiti više o samoj Turskoj, o Istanbulu kao gradu, o svim transformacijama koje se trenutno u gradu događaju i koje su jako intenzivne. Svaki kustos dobija priliku kroz taj period učenja ponovno razmisliti što je zapravo uloga bijenala. Tako da se mi veselimo baš tom periodu u kojem će onda i nastati naše odluke o tome kako će bijenale 2009. izgedati.


Što činjenica da WHW vodi iduće Istanbulsko bijenale može donijeti hrvatskim umjetnicima i hrvatskoj umjetnosti?


Mi mislimo da je ovo stvarno velika prilika za promociju hrvatske scene, jer moramo uzeti u obzir činjenicu da informacija tko je kustos Istanbulskog bijenala sada kruži svim umjetničkim listama, da kruži kroz sve važne časopise i novine koje se tiču suvremene umjetnosti. Automatski to mora potaknuti neki interes da se ljudi pitaju: iz koje to lokalne situacije ti kustosi dolaze? Evo, već kao prvi korak se dešava neka situacija da se ljudi krenu podsjetiti koje su hrvatske umjetnike negdje vidjeli, gdje su vidjeli neke naše projekte, jesu li bili u Zagrebu, koga još poznaju? Znači, automatski se počinje dešavati neka vrsta malog reflektora na Hrvatsku.


Sabina Sabolović je povjesničarka umjetnosti i jedna od četiri članice kustoskog kolektiva WHW. Čitav intervju s njom možete poslušati u okačenom audio-fileu.