Ispraćeni posmrtni ostaci iz Šejkovače

Tabuti (daske na koje se stavljaju umrli) sa 284 posmrtna ostatka ekhumirana iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora, preuzeti su danas (19.07.) iz identifikacijskog centra Šejkovača u Sanskom mostu. Dženaza (islamski vjerski obred u kojem se vrši sahrana) će biti klanjana u nedjelju u Kozarcu.

Kompletirana ljudska tijela, kojih je najviše iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora provezena su kroz Sanski Most i Prijedor. U Sanskom mostu se prema pisanju lokalnih medija okupilo tri tisuće ljudi kako bi na vječni počinak ispratili 284 žrtve. Tabuti bi trebali biti smješteni na stadion u Kozarcu gdje će u nedjelju biti sahranjeni. Među 284 posmrtna tijela je i desetoro članova obitelji Mirsada Duratovića iz Bišćna kod Prijedora. Pored oca, djeda i ostalih članova uže obitelji Mirsad će ukopati i posmrtne ostatke brata Halida koji je 1992. godine, kada je ubijen imao 15 godina. Ubijeni su na kućnom pragu, priča Mirsad. „Imao sam 17 godina. Prošao sam logore Omarsku, Keraterm i Trnopolje. U ljeto 1992. godine služio sam kao živi štiti vojsci koja je ušla u Bišćane. I unatoč svemu, vratio sam sa se u Prijedor prije 14 godina, u istu kuću, u isto dvorište u kojem se sve dogodilo. Vratio sam se s majkom, suprugom i djetetom. U međuvremenu sam dobio drugo dijete. Peteročlana obitelj sada živi u kući u kojoj je ubijena moja strina, hodam po dvorištu u kojem su ubijeni svi članovi moje obitelji, svaki dan prolazim putem kojim sam vođen kao živi štit prilikom kupljenja ljudi koji su odvođeni u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. Konačno je došao dan kada ću ukopati članove svoje obitelji“, priča Mirsad za DW.

Žrtve prijedorskih sela

Najveći broj ubijenih i sahranjenih na lokalitetu Tomašice je iz okolnih prijedorskih sela Bišćani, Rizvanovići, Hambarine, Čarakovo, Rakovčani i Zecovi u kojima su živjeli Bošnjaci. „Bit će ukopana 283 civila bošnjačke i jedna žrtva hrvatske nacionalnosti, Ante Dolić. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u dvije masovne grobnice, Tomašica i Jakarina Kosa, koje su međusobno udaljene 40 kilometara”, rekla je podpredsjednica Instituta za nestale BiH Lejla Čengić.

Žrtve su, prema podacima Instituta, pronađene uglavnom u masovnoj grobnici Tomašica na području Prijedora iz koje je 2013. godine ekshumirano 435 žrtava, od toga 275 kompletnih tijela.

Krajem prošle godine Tomašicu je posjetio i predsjednik suda u Haagu Theodor Meron koji je tada izjavio kako mu je teško biti na tom mjestu, svjedočeći zločinima koje jedan čovjek može učiniti drugom. „Izražavam nadu da će odgovorni za ovaj zločin odgovarati pred licem pravde, bilo da se radi o haškom ili pak domaćim sudovima. Moja iskrena nada da će rad Haškog suda i nacionalnih sudova u regiji dovesti počinitelje zločna pred lice pravde i ponuditi izvjestan stupanj utjehe za one koji su preživjeli i za obitelji onih koji nisu. Nadam se kako će rad međunarodnih i nacionanih sudova biti komplementarni u naporu promoviranja pomirenja i ozdravljenja čitavih društvenih zajednica u regiji“.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Prijedoru 20. srpnja je dječak Elvis Šarčević, koji je imao 13 godina kada je ubijen. Najstarija žrtva je Salih Kadirić, rođen 1915. godine.

Dan žalosti samo u Federaciji BiH

Vlada Federacije BiH donijela je Odluku o proglašenju 20. srpnja 2014. godine Danom žalosti u Federaciji BiH u znak sjećanja na žrtve u prijedorskoj općini. To se nije dogodilo i u Republici Srpskoj. Međutim, to i ne čudi, s obzirom da i danas postoje prijepori i oko izgradnje spomenika prijedorskim žrtvama, čemu se protive općinske vlasti. Mirsad Duratović, koji je i predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor 92“, jedan je od aktivista koji se zalaže za izgradnju spomen obilježja koji bi podsjećao na sve zločine koji se se dogodili u Prijedoru.

„Ne znam zaista, nakon ovoliko godina i nakon svega što je učinjeno, zašto bi nekoga smetalo da ovdje postoji spomen obilježje svim žrtvama Prijedora. Evo i ranije smo govorili, neka to ne bude samo obilježje Bošnjacima, Hrvatima ili nesrbima već svim palim i ubijenim građanima Prijedora. Kako bilo kome to može smetati“.

Gradonačelnik Prijedora Marko Pavić je nakon otkrivanja grobnice Tomašica posjetio to mjesto rekavši da je time želio izraziti žaljenje za žrtvama i izraziti sućut obiteljima. „Što se tiče spomen obilježja ja nikada nisam zabranio tako nešto. Naslušao sam se svakakvih priča da sam zabranio ovo ili ono. Niti sam ja kada zabranjivao, niti je kada šta dolazilo do mene. Ja nisam bio nadležan za ono za što su me optuživali. Tako i ovo, to je stvar dijaloga koji treba biti unutar Prijedora, a ne da bude nametnut sa strane“, rekao je tada Pavić.

Masovna grobnica Tomašica najveća je u BiH u kojoj je, ako se uzmu u obzir i tijela koja su prebačena na druge lokalitete, bilo ukopano oko 800 ubijenih. U ovom dijelu BiH do sada je otkriveno preko 13 masovnih grobnica od čega je samo na području Prijedora 61. Obitelji žrtava godinama izražavaju nezadovoljstvo zbog činjenice da do sada nitko nije odgovarao za ubojstvo blizu 2.200 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata u ratu od 1992. do 1995. godine, te da su sve dosadašnje presude izrečene za zatvaranje i mučenje u logorima.