1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Islamska država" u borbi protiv Ankare

Turska je dugo ignorirala nedjela IS-a. Međutim Ankara se neko vrijeme aktivno bori protiv ove terorističke organizacije. Zato im je turski predsjednik Erdogan postao neprijatelj broj jedan, tvrdi stručnjak Günter Meyer.

Deutsche Welle: Je li atentat u središtu Istanbula, izveden ovog utorka (12.1.2016.) nosi djelo terorističke milicije „Islamska država“ (IS)?

Günter Meyer: Sve govori u prilog tome. Već smo imali prvi sličan atentat u lipnju 2015. u Suruçu, u blizini granice sa Sirijom. Nakon toga su zabilježena dva napada u Ankari sa oko 100 mrtvih i više od 240 ozlijeđenih. Posljednji napad se uklapa u taj niz, imajući posebno u vidu da se propaganda IS-a proteklih mjeseci fiksirala na turskog predsjednika Erdogana. U svojim propagandnim porukama oni pozivaju na borbu protiv njega. U propagandnom magazinu "Dabiq" Erdogan i Obama se predstavljaju kao dva najveća protivnika IS-a. Stoga sve ukazuje na to da IS također nosi odgovornost za napad u Istanbulu.

U međuvremenu je turska policija uhitila državljane Rusije koji su osumnjičeni za napad. Kako vi gledate na to?

Kada govorimo o uhićenim državljanima Rusije, onda se vrlo vjerojatno radi o džihadistima s Kavkaza, posebno Čečenima. Promatrajući situaciju od jeseni 2014. upravo iz regije Kavkaza je u redove IS-a otišlo oko 1500 boraca. Turska je dozvoljavala njihov tranzit ka Siriji i Iraku, baš kao što je šutke gledala na dolazak oko 2000 boraca iz muslimanskih republika bivšeg Sovjetskog Saveza. Svi oni su se pridružili IS-u.

Turskoj se stalno prebacuje da zatvara oči pred aktivnostima IS-a u vlastitoj državi. Čak se kaže da to čini upravo zbog toga što se pripadnici IS-a bore u Siriji. Zbog čega se onda sama Turska nalazi na udaru IS-a?

U prošlosti je bilo tako da IS svojim djelovanjem podržava dva najvažnija cilja koja je turski predsjednik Erdoan htio postići u susjednoj Siriji. To je u prvom redu rušenje režima Bašara el Asada uz uspostavu sunitske, pro-turske vlade. I drugo: Erdogan po svaku cijenu želi spriječiti formiranje autonomne kurdske regije, ili čak kurdske države na području Sirije, uz granicu prema Turskoj. Raniji vojni uspjesi takozvane "Islamske države" protiv Kurda na sjeveru Sirije , pa čak i osvajanje grada Kobanea, stoga su bili u interesu Turske.

Ono što sada doživljavamo je preokret, prvenstveno zbog toga što je Turska dozvolila SAD-u da koristi vojnu bazu Incirlik za zračne napade protiv IS-a. I njemački avioni klase Tornado su stacionirani u toj bazi. To ni u kom slučaju nije u interesu terorističke milicije IS.

Time je Turska postala dio koalicije protiv IS-a, ali istodobno slabi tu koaliciju jer se bori protiv Kurda. Kako je to moguće uskladiti?

Turska u prošlosti ne samo da je podržavala isporuke oružja i druge opreme za IS, nego je omogućila i slobodan prolaz stranih boraca IS-a ka Siriji. Ranjeni borci IS-a su liječeni u turskim bolnicama. I financijska podrška islamističkoj miliciji, koja je stizala iz cijelog svijeta, odvijala se preko Turske. Turska je istodobno profitirala od kupovine sirijske nafte i time garantirala važne prihode za IS. Sada je na djelu jasan preokret. Podrška Islamskoj državi u Turskoj je znatno pala zahvaljujući pritisku SAD-a.

Günter Meyer

Günter Meyer

No tko bi mogao voditi borbu protiv IS-a, što žele i Ankara i Washington, ako ne Kurdi?

Iz perspektive SAD-a, najveću nadu predstavlja ujedinjena oporba koja se 10.10.2015. ujedinila u "Savez demokratskih snaga Sirije". Nju čine oko 20.000 boraca Kurda, 5000 Arapa sunita sa sjevera Sirije, plemenska milicija Šamar i milicija asirsko-aramejskih kršćana. Oni su se ujedinili uz podršku SAD-a i one ih opskrbljuju oružjem. Te postrojbe su osvojile velike teritorije koje je držao IS. Baš prije dva tjedna su preuzele kontrolu nad velikom branom na Eufratu i time prekinule važnu liniju opskrbe IS-a koja je spajala Alepo i Mosul. One napreduju u smjeru Alepa. Prijete zauzimanjem sirijskog grada Manbidža, koji je jedan od najvažnijih uporišta IS-a. Ovaj savez je postigao velike uspjehe uz podršku SAD-a.

Gubitkom grada Tel Abiad IS je izgubio najvažniju vezu prema Turskoj. Želi li IS sada svima pokazati da je nakon ovih važnih poraza još uvijek tu i da je sposoban za protuudare?

To može odigrati određenu ulogu u svemu ovome. IS je u međuvremenu izgubio oko 30 posto svojih teritorija. Znači da bi ti gubici mogli biti direktan povod da se upravo sada krene protiv Turske i da se nastavi pritisak na vladu u Ankari.

Koliko je IS snažan u samoj Turskoj?

IS ima brojne simpatizere. Procjenjuje se da ima više od 500, negdje se govori i oko 1500 državljana Turske koji su pristupili IS-u, a brojni među njima se i bore u Siriji, odnosno u Iraku.

Je li napad u Istanbulu počinjen kako bi se ugrozio turizam ili vlada u Turskoj?

Direktan napad na Tursku je malo vjerojatan, ali ostaje prijetnja po stabilnost ove države. Poruka glasi: "Ako i dalje budete bili protiv nas, onda će napadi postati još jači." IS je pokazao da su upravo napadi na privredne ciljeve pokazali učinak. Napadi u Tunisu su doveli do toga da je turizam u toj zemlji pao na koljena. Privredna situacija se sve više pogoršava. Napad na zrakoplov s ruskim turistima iznad egipatskog Sinaja doveo je do masivnog pada broja turista u Egiptu. IS jasno slijedi cilj gospodarske destabilizacije Turske, kako bi se oslabilo položaj vlade u Ankari.

Profesor Günter Meyer predaje na Sveučilištu u Mainzu. Tamo rukovodi radom Centra za istraživanje arapskih zemalja.