1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Iskustva pacijenata koji prežive komu

Sindrom Guillaina Barréa (GBS) je vrlo rijedak. Riječ je o komi, paralizi živaca, dok mozak ostane potpuno u funkciji. Jedan pacijent je na liječničkom kongresu u Wiesbadenu govorio o svom iskustvu između života i smrti.

Poljak Jan Grzebski sa suprugom Gertrudom. On je 19 godina bio u komi.

Poljak Jan Grzebski sa suprugom Gertrudom. On je 19 godina bio u komi.

Hans-Jürgen Geis je imao takozvani GBS-sindrom. To je bolest koja tjednima paralizira sve živce, ali poštedi mozak. Umjetno je držan u polusnu ili dubokom snu i doživio fenomen kome, zatočeništva u vlastitom tijelu. I to osam dugih tjedana. „Potpuna bespomoćnost“, „nesposobnost da izraziš što osjećaš“, „strah od nepoznatih osoba“ – tako Hans-Jürgen Geis opisuje svoje tadašnje stanje.

Tisuću do 1.500 ljudi u Njemačkoj svake godine pogodi ista bolest, iz vedra neba. Uzroci su do danas nepoznati. Često se to događa nakon obične prehlade, gripe, upale grla ili poremećaja probavnog trakta povezanog s proljevom. Pretpostavlja se da bi uzrok mogli biti i ubodi nekih kukaca te cijepljenja protiv tetanusa i gripe.

Osjećaj da je tijelo mrtvo

Karakteristična je povećana količina bjelančevina u krvi. Pogođeni su periferni živci, dakle oni izvan mozga i leđne moždine. Oboljenje počinje paralizom nožnih mišića koja se širi prema glavi. Ponekad su pogođeni i dišni mišići i mišići lica. Razmjeri paralize su različiti. Neki pogođeni moraju već u ranoj fazi na intenzivni odjel, jer su pogođeni dišni organi. Geis pripovijeda:

„Imao sam dojam – doista – da je tijelo mrtvo. U drugoj fazi sam imao čudne osjećaje. Mislio sam da mi je noga izvan kreveta, a ona je ležala lijepo na krevetu. Živci se ponašaju potpuno poremećeno.“

Nazočnost supruge oslobađala straha

„Čovjek se osjeća potpuno bespomoćno, potpuno bespomoćno. Hvata te strah. Jako me obuzima strah u toj fazi i toga straha sam se oslobađao samo kad je moja supruga bila uza me.“

Biciklist Patrik Sinkewitz pao je u komu nakon pada, ali se oporavio

Biciklist Patrik Sinkewitz pao je u komu nakon pada, ali se oporavio

„Moja supruga mi je bila važnija nego liječnici. Ona je često osjećala stvari koje nisam mogao izraziti. Najprije sam bio u stanju malo pomaknuti glavu i onda sam mogao pokretati usne, ali nisam mogao govoriti. Ona je osjetila da nešto ne štima u odnosu prema onom njegovatelju, ma što to bilo. Ona je primijetila, kad bi taj čovjek ušao u sobu da sa mnom nešto nije bilo u redu.“

Stravični snovi kao stvarni život

„Znam samo da sam čuo glas i da sam bio u velikom strahu. Ali, prije toga sam imao strašne snove, u toj fazi više puta. Među ostalim sanjao sam o njegovatelju koji me htio u prvoj akciji prebaciti u sporednu sobu, ili koji me prebacio u sporednu sobu, htio mi odsjeći noge i poslati ih u svoju domovinu, jer tamo ima puno ratnih ranjenika ili tako nešto i htio je te noge upotrijebiti. To su stvarno bile stvari koje sam ja proživljavao, taj san sam proživljavao i druge snove. Bilo je još stvari u tom obliku.“

Takvi stravični snovi su očito tipični za ovu bolest. Ono što je iznenadilo bolničko osoblje, njegovatelje i liječnike na intenzivnom odjelu, bila je nova perspektiva komunikacije s pacijentima u komu. O tomu profesor Manfred Kaps, sa Sveučilišne klinike u Gießenu:

Amerikanka Terri Schiavo nije se vratila iz kome. Muž je dao dopuštenje za isključivanje aparata. Na slici s majkom.

Amerikanka Terri Schiavo nije se vratila iz kome. Muž je dao dopuštenje za isključivanje aparata.

„To stvara i senzibilnost za ono što sve kroz doživljeno nastupi kod pacijenata, iako se možda misli, da oni ništa ne primjećuju.“

Težak početak komunikacije

Tako pacijent u komi Geis govori o komunikaciji sa svojom ženom. Kako se ona odvijala?

„Na početku je to bilo jednostavno tako je ona obično izgovarala ABC, a ja sam onda pokušavao, kako je slovo dolazilo, potvrđivati glavom. Dakle, to se odvijalo jako teško, jer ova spontana reakcija jednostavno nije bila moguća. Moralo se dakle puno puta ponavljati. Ponekad smo trebali i čitav dan da bismo sročili jednu riječ.“

Čitav dan za riješ od tri slova

„Sjećam se dobro riječi „sladoled“ – Eis jer mi je bilo nevjerojatno teško, a ta riječ ima samo tri slova. Onda sam dakle slovkao E I S, pa smo to onda nekako uspjeli. Onda je moja žena imala «E», pa «I», pa «S». Onda sam znao da je moja žena uvijek stajala tu, ja sam sve shvatio – povezao slova E –IS. Što želiš s tim E-IS? Oboje smo plakali. Ja sam plakao od očaja, jer sam mislio: Ne razumije li tvoja žena da ti samo želiš sladoled (Eis)? A ona je plakala od očaja, jer je primijetila da nisam zadovoljan s navedenom riječju, no nije dolazila na traženu riječ EIS.“

„Mnogo toga moram zahvaliti svojoj supruzi. Da nje tada nije bilo tu ... (mala stanka) ... ne znam, što bi sa mnom danas bilo. Možda bih se jednostavno predao.“