1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ischinger: Suradnja je ključ uspjeha za zemlje jugoistočne Europe

Ključ napretka zemalja u regiji jugoistočne Europe je međusobna suradnja, ističe voditelj Sigurnosne konferencije u Münchenu Wolfgang Ischinger u razgovoru za DW.

DW: Poslije dva desetljeća ispunjenih nadom za mlade demokracije u jugoistočnoj Evropi sada svjedočimo suprotnoj tendenciji: jača nacionalizam, ograničava se sloboda medija, vlada se autoritarno. Zašto?

Wolfgang Ischinger: Najprije treba reći da ima mnogo tamnih mrlja, ali ima i nekoliko svijetlih točaka. Recimo razvoj u Srbiji je posljednjih godina sve u svemu pohvalan. Jer srpska politika je pod vodstvom Aleksandra Vučića uspjela da u važnim segmentima odstupi od klasične antialbanske i antikosovske retorike i da pruži ruku. To je svakako napredak, kada imate u vidu prethodnih petnaest godina. Ali u pravu ste, cijela regija daje povoda za brigu: Kosovo, Makedonija, čak i članica EU Hrvatska. Moramo zaključiti da politika proširenja EU i NATO, kao i susjedska politika EU-a, nisu dali rezultate koje smo očekivali prije 15 ili 20 godina.

Zbog čega?

Daleko smo od toga da se u ovim državama stabilnost podrazumijeva po sebi. I dalje ima etničkih problema, ogromna ekonomska pitanja poput nezaposlenosti, a i dalje imamo posla s ostacima ratova. To se u prvom redu može pripisati tamošnjim lošim čelnicima. Ne moramo uvijek tražiti razloge kod nas, kada negdje drugdje ima problema. Odgovorno je loše i razjedinjeno političko vodstvo i nedostatak volje za kompromise. Recimo u BiH gdje se misli da se ništa ne mora mijenjati u provizornom Ustavu koji je nastao prije 20 godina u Daytonu. To tako ne može funkcionirati. Drugi razlog je što Zapad i EU regiji više ne poklanjaju dovoljno pozornosti na najvišoj razini. Posljednjih godina su sve oči uprte ka Ukrajini. Zaboravljeno je da Makedonija i na unutarnjem i na vanjskom planu klizi u katastrofu jer 20 godina nismo u stanju toj zemlji dati ime – da ju prihvatimo. Time sve počinje. To je tragedija.

Spomenuli ste loše vođe. U regiji praktično nije bilo smjene vladajućih elita. Zar to ne bi bio važan prilog rješenju?

Naravno da ne možemo očekivati da u državama, velikim dijelom novonastalim, stvari tako brzo krenu s mrtve točke. Ali zaista bi smjena generacija nakon te prve garniture bila važna i od velike pomoći. Prve napretke već vidimo. Dobro je, da ostanem pri primjeru Vučića, da ima ljudi koji su ranije bili na suprotnoj strani političkog spektra, ali očigledno imaju sposobnost učenja. Ima i toga. S druge strane vidim i one koji se ne žele osposobiti za učenje. Tu mislim recimo na gospodina Dodika koji sjedi u Banjaluci i misli da se svijet vrti oko njega. Ali to nije tako. Želja da malu Republiku Srpsku vodi u neovisnost nije politika koja vodi u budućnost.

Dva puta ste u pozitivnom smislu spomenuli gospodina Vučića. Ima međutim brojnih kritika na njegov račun, recimo to što je smijenio rukovodstvo na pokrajinskom javnom servisu Vojvodine. Također, ni u kosovskom pitanju se ne pomiče koliko se očekivalo. Nije li to povjerenje čovjeku koji zna plesati po zapadnim notama, ali istodobno drži sve opcije otvorenima?

Želim još jednom pojasniti: ne spadam u one koji misle da se s Vučićem ispunjavaju sve želje koje imamo kad je Srbija u pitanju. Ali to je napredak u usporedbi s prethodnim vremenima. Mali, ali ipak izvjestan napredak. Jedno međutim vjerujem tom čovjeku, vjerujem njegovom iskazu da put Srbije vodi u Europu.

Surađivali ste s njim i u okviru OESS-a. Je li današnja Srbija stup stabilnosti naše sigurnosne arhitekture u jugoistočnoj Europi?

Vjerujem da je tako. Srbija je važna kao država regije koja još uvijek, u pravom smislu riječi, ne spada među nas. Za Hrvatsku možemo reći da mnogo toga još uvijek ne ide kako treba. A oni su sada dio kluba. Isto saznanje već duže imamo i o Bugarskoj i Rumunjskoj. Mislim da je ispravno što je donijeta odluka da se u NATO primi mala zemlja poput Crne Gore. Samo, to ima više simboličku vrijednost, savezu ne koristi mnogo, a vidjet ćemo hoće li koristiti Crnoj Gori. Mnogo je važnije da mnogo jasnije nego prethodnih godina kažemo svim ovim zemljama, od BiH, preko Hrvatske, Makedonije do Srbije: napredak koji želite neće se manifestirati niti pojaviti niotkuda ukoliko ne uspijete međusobno surađivati.

Wolfgang Ischinger, 1946, je njemački pravnik i diplomat. Bio je veleposlanik Njemačke u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, a od 2008. vodi minhensku Konferenciju o sigurnosti. U posljednjih 25 godina je s više položaja radio na balkanskoj politici Njemačke, prije svega u BiH i na Kosovu.Ischinger je sudjelovao u radu Global Media Foruma DW-a.