1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

IS i Al-Kaida su konkurencija u Libiji

Takozvana Islamska država (IS)je prije devet mjeseci izgubila posljednje uporište u Libiji, ali su džihadisti opet u ofenzivi. Politički vakuum im ide na ruku, smatra stručnjak za Bliski istok Guido Steinberg.

DW: Sve više političara, poput Emmanuela Macrona ili Borisa Johnsona, nastoje posredovati između dvije vlade u Libiji – jedne s Fajis al-Sarrajem, druge s generalom Chalifom Haftarom. Sada se tzv. Islamska država (IS) ponovno učestalo pojavljuje u Libiji i vrši napade. Je li se IS u ovom trenutku svjesno odlučio za baš ovaj trenutak kako bi ometao približavanje dviju vlada?

Guido Steinberg: Ne vjerujem da je IS u trenutku u stanju razmišljati o velikim političkim potezima. Ta teroristička organizacija je, otkad je izgubila grad Sirt, snažno oslabila i mora se boriti za opstanak. I to ne samo protiv različitih paravojnih formacija i dvije vlade već i protiv skupina bliskih Al-Kaidi. Zato su ovi 'znakovi života' koje IS daje, indicija za to da organizacija svoje strukture na ovom području iznova gradi i pokušava postati bitan akter. Ciljevi takozvane Islamske države u ovom trenutku nisu previše ambiciozni.

Je li onda IS uopće ikad napustio Libiju ili je uvijek bio prisutan u toj zemlji kao neka vrsta „ćelija spavača"?

„Islamska država" nikad nije napustila Libiju. U prosincu 2016. izgubila je Sirt. To je bilo njezino glavno uporište nakon što se u ljeto 2015. morala povući iz Derne. No, i tada je bilo već jasno da je organizacija, doduše, poražena u gradu, ali da i dalje ima svoje ljude u zemlji. Također je bilo jasno da će se IS nakon reorganizacije opet pojaviti – barem u onom trenutku kad libijska država ne uspije postati stabilnija i izgraditi efektivnije sigurnosne snage. Tu skoro da nema napretka.

Guido Steinberg (DW)

Guido Steinberg

Na što se točno misli pod pojmom „reorganizacija"?

Imate jednu organizaciju koja je snažno fokusirana na područje Sirt i koja je tamo kontrolirala grad. Pola godine je bilo nejasno u kojoj će se mjeri takozvana Islamska država reorganizirati. Uočio sam da sada postaje aktivnija javno. Sada više nema strukture slične državnima već je jedna tipična teroristička organizacija 'iz podzemlja' – ali ipak povezana sa Sirijom i Irakom.

U Siriji i Iraku IS nikad nije uspio zauzeti gradove na obali. Koliko je područje Sirta na obali Libije za tu terorističku organizaciju značajno?

Vjerujem da je „Islamska država" igrom slučaja završila u Sirtu. Kad izgradite prisutnost u Libiji, u pravilu to radite na obali, jer se tamo nalaze svi važniji gradovi. Godine 2013., kad je „Islamska država" sebe još nazivala "ISIS”, veliki broj Libijaca joj se pridruživao u Siriji. Ta teroristička organizacija je tada veoma strateški reagirala tako što je tim Libijcima poručila: 'Vratite se u Libiju i gledajte ukoliko možete tamo izgraditi jedan ogranak.' To se nije dogodilo u Sirtu nego u Derni, jer je taj grad još od 90-ih bio najznačajnije uporište džihadista u Libiji. Upravo zato su se etablirali u Derni. U Sirtu je situacija nešto drukčija, jer je to rodni grad Muamera al-Gadafija – ali i tamo, premda manje jasno, primjećujemo isprepletenost starog režima i novih džihadista.

Kolika je danas opasnost od radikalizacije u Libiji?

Posljednjih godina može se vidjeti da su džihadisti prisutni tamo gdje su zemlje oslabljene ili uništene – bez obzira na lokalni potencijal radikalizacije u tom području. Mislim je najveći faktor politički vakuum u zemlji, kao i sukobi svih ostalih aktera. Potencijal radikalizacije u Libiji nije veći od onoga u drugim arapskim zemljama. Ono što, međutim, jeste veće je prostor za djelovanje nasilničkih skupina svih vrsta. Od toga profitira kako „Islamska država", tako i ostale paravojne formacije.

Profitira li zapravo i jedna od dvije vlade od ponovnog jačanja IS-a u Libiji?

Da. To im, ako ništa, može služiti kao argument. Vidimo da terorizam u cijeloj regiji – bilo pravi ili imaginarni terorizam, poput onoga Muslimanskog bratstva – služi kao važan argument onima koji se žele predstaviti kao snagatori. Tako je s Asadom u Siriji, Sisijem u Egiptu, a u Libiji s Haftarom. On profitira od toga, jer se brojni Libijci pitaju s kojim snagama će prijelazna vlada osigurati svoju moć, upravo u jednoj situaciji u kojoj se IS vraća, u kojoj imamo jaku Al-Kaidu i u kojoj paravojne formacije nisu pod kontrolom. To su sve dobri argumenti za nekoga poput Haftara koji se i sam reklamira s vlastitom vojnom karijerom i vizijom sebe kao snagatora.

Koliko „Islamska država" uopće može opet ojačati u Libiji?

IS je u razdoblju od 2015. do 2016. bio veoma jak. Imao je vjerojatno više od 5.000 članova. To je doista puno za jednu ipak malu organizaciju u jednoj zemlji u kojoj ne živi ni puno ljudi. Smatram da bi se IS mogao vratiti, ali da će mu sada biti teže osvajati gradove. Razlog leži u činjenici da su brojni akteri svjesni te opasnosti. U trenutku u kojem IS pokušava osvojiti teritorij, reagiraju Haftarove snage, Amerikanci i Francuzi. A i prijelazna vlada ima utjecaj na neke paravojne snage suprotstavljene IS-u. Tu su nadasve snage priklonjene Al-Kaidi i to je ono što je u Libiji interesantno: može se jasno vidjeti da IS, unatoč svojim snagama, nije dosad bio u stanju suprotstaviti se grupama okrenutima Al-Kaidi. To je u konačnici za IS puno veći problem negoli potezi drugih boraca. Tamo postoji jedno ograničeno 'tržište džihadista' i na tom tržištu IS konkurira s grupama odanima Al-Kaidi. Tu IS ima probleme u Libiji.

Guido Steinberg je stručnjak za Bliski istok i terorizam Zaklade znanost i politika u Berlinu. Od 2002. do 2005. bio je referent za pitanja međunarodnog terorizma u uredu kancelara.

Intervju vodila Diana Hodali.

 

Preporuka uredništva