Iranska mladež uoči izbora
13. ožujka 2008
Mnogi su mladi Iranci polagali nade u bivšeg predsjednika Khatamija, no nakon razočarenja njegovom politikom, nastupio je trend okretanja u privatnu sferu i agažmana u socijalnim i umjetničkim projektima. U eri novog predsjednika Ahmadinedžada mladi su ograničeni brojnim odredbama i zabranama vjerskih poglavara.
Internet - prozor u svijet
"Zahvaljujući" brojnim ograničenjima tiska i slobode javnog mnjijenja sve je više mladih u Iranu koji komuniciraju putem interneta, koji im omogućava da zaobiđu tjesnace državnog aparata kontrole i da stupe u kontakt s istomišljenicima. Mnogi mladi koriste internet kao "prozor u svijet" putem kojeg dobivaju necenzurirane informacije o zbivanjima u svijetu, na kojem mogu gledati zabranjene zapadne filmove i slušati glazbu. No država pokušava taj način komunikacije isto tako što je moguće više kontrolirati i blokirati.
Strogo kontorlirani blogeri
Kada se 27-godišnji informatičar Mohsen vraća s posla u sjevernom dijelu Teherana i želi uključiti svoj kompjutor kod kuće, uvijek ga obuzima osjećaj neizvjesnosti: je li njegova internetska stranica blokirana i može li se do nje opet doći samo zaobilaznim putem preko weba? On, poput brojnih drugih mladih Iranaca, već tri godine vodi svoj internetski dnevnik i u međuvremenu je postao jedan od najpopularnijih bloggera u Teheranu. Mohsena ljuti to što se blogove, kao i internetske stranice, ponajprije one koje su vrlo omiljene među mladima - poput Yahoo Messengera i Orkuta sustavno blokiraju i filtriraju. Njegov se blog blokira na nekoliko internetskih providera, bez obzira što je samo manji dio političkog sadržaja. "Danas doduše još mnogi traže političke sadržaje, ali sve više i čisto zabavne oblike komunikacije - kao što je na primjer virtualna socijalna mreža Orkut. To je za mlade jako privlačno. No nakon tri-četiri mjeseca ta je stranica potpuno blokirana - samo zato što je bila tako popularna, što su ljudi komunicirali i broj članova stalno je rastao," kaže Mohsen.
Zapadnjački stil života
Iranska mladež ipak je za sebe uspjela osvojiti prilično puno slobodnog prostora - prije svega se to odnosi na djecu iz slojeva više srednje klase u velikim iranskim metropolama. Oni sve više žive zapadnjačkim stilom života - slušaju jazz, rock i pop glazbu u popularnim kafićima, razgovoraju o umjetnosti, glazbi i književnosti, ili se provode na privatnim tulumima, na kojima se pleše i pije alkohol. Sada su međutim znanto postrožene kazne za mlade koji se ne žele podvrgavati strogim religijsko-moralnim propisima o ponašanju. Provode se policijske racije protiv onih koji održavaju ilegalne partyje, protiv vlasnika satelitskih televizijskih prijamnika, kao i protiv rock i pop glazbenika, koji su se povukli u ilegalu jer ih se službeno smatra "zapadnim dekadentima".
Kontrola "nepoćudne" glazbe
To vrijedi i za iranski rock bend "127", koji čezne za slobodama poznatima iz vremena predsjednika Khatamija. Njihov basist Dariyush kaže kako se u odnosu na stanje prije tri godine situacija znatno pogoršala. "Tada smo mogli dva puta godišnje održavati koncerte. Danas nam se to čini kao san, to što je nekada bilo moguće. Za sadašnje je stanje odgovorno ministarstvo za kulturu i islamsko vodstvo "Ershad", kaže Dariyush. Ministarstvo kulture i "Ershad" budno prate što se zbiva na iranskoj glazbenoj sceni, a odluke o tome što je dopušteno, a što zabranjeno, potpuno su proizvoljne, smatra mlada iranska pjevačica Golnaz: "Umjetnici su izloženi ogromim teškoćama. Koncerte odobrava Ershad ministrastvo. Grupe moraju biti službeno registrirane. Ni u jednoj demokratskoj zemlji svijeta glazbenicima nije potrebno takvo državno dopuštenje."
Žene u većini - na sveučilištima uvedena "muška kvota"
Međutim, položaj žena u Iranu ipak se sve više mijenja. U sadašnjem su parlamentu doduše zastupljene sa svega 8 posto, ali to će se, prema svemu sudeći, uskoro izmijeniti. Na parlamentarnim izborima pojavila se čak i jedna ženska lista kandidata. U Iranu su žene ionako u većini i njihova je uloga u društvu sve značajnija. One već odavno predstavljaju većinu u ukupnom broju diplomiranih na sveučilištima i zauzimaju više mjesta među predavačima na fakultetima. One zbog toga imaju problema u pronalaženju adekvatnih partnera, a muškarci se sve više osjećaju zapostavljenima. Nedavno je na sveučilištima čak uvedena "muška kvota", koja jamči proporcionalnu zastupljenost - muškaraca! Ali hoće li žene išta uspjeti promijeniti i u parlamentu, veliko je pitanje, jer je moć zastupnika ionako vrlo ograničena. Glavnu riječ i dalje vodi Vijeće čuvara i vrhovni vođa i oni kontroliraju jesu li zakoni u skladu s islamskinm načelima. No u Iranu je, kao i svugdje drugdje, biti zastupik - ili zastupnica u parlamentu - pitanje socijalnog prestiža.