1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Iran: uz politički pritisak idu i depresije

U Iranu sve više ljudi pati od depresije. Posebno su ugrožene mlađe generacije, kažu psiholozi. Razlog tome je što društvene stege i politički pritisak ostavljaju posljedice na njihovoj duši.

Čovjek sjedi u automobilu iza pokislog stakla

Depresije kao posljedica političkog i moralnog pritiska

"Ako se u mom životu uskoro nešto ne promijeni, otići ću iz Irana", kaže student Kaweh iz Teherana: "Iako sada imamo novog predsjednika u kojega mnogi polažu nade, ne vidim ništa dobroga za svoju budućnost." Taj 23-godišnjak, prema vlastitim riječima, pati od snažne depresije: "I nisam jedini. Znam puno ljudi koji pate od istog problema - iz raznih slojeva društva i razne starosne dobi. Mislim da neki nisu ni svjesni toga."

Čovjek podbočen na svoju ruku

Mnogi nisu ni svjesni da pate od depresije

Koliko Iranaca doista pati od depresije, teško je utvrditi. Brojke i navodi se uveliko razlikuju. Ako je vjerovati bivšem djelatniku iranskog Ministarstva zdravstva Aliju Akbaru Sayariju, bliskom reformskim krugovima, broj onih koji pate od psihičkih problema raste svake godine. On je poludržavnoj novinskoj agenciji Mehr dao navod od 40 (!) posto Iranaca koji su trenutno psihički bolesni.

Druge službene brojke su nešto niže. Za vrijeme vladavine bivšeg predsjednika Mahmuda Ahmadinežada, Ministarstvo zdravstva je objavilo da je broj Iranaca koji pate od psihičkih problema u kratkom periodu porastao od 19 na 23 posto. "Više od polovice psihičkih oboljenja ima socijalne uzroke kao što su siromaštvo i nejednakost šansi", kaže bivša ministrica zdravstva u kabinetu Ahmadinedžada Marzieh Dastjerdi za novinsku agenciju Ilnu. Pritom su posebno ugroženi mladi ljudi.

Političke i društvene stege

No, činjenica da su iranski političari postali svjesni ovoga problema ni blizu ne znači da imaju spremno i rješenje. Štoviše, stručnjaci vjeruju da je politički sustav Islamske Republike sukrivac za psihičke tegobe mnogih Iranaca. Već u školi se postavljaju temelji kasnijih psihičkih trauma, tvrdi iranska dječja psihijatrica Mojgan Kahen za DW: "U iranskim školama se seksualnost prikazuje kao nešto što je grijeh. Posljedica toga je poremećen odnos prema seksualnosti, a to naravno negativno utječe na odnos između muškaraca i žena."

Psihoterapeutkinja Mojgan Kahen

Psihoterapeutkinja Mojgan Kahen

Čitav političko-društveni sustav vrši pritisak na mlade, smatra terapeutkinja Kahen. I za to nalazi puno primjera, na primjer, ograničenje prava na slobodno izražavanje mišljenja. Međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava stalno izvještavaju o uhićenjima osoba koje drugačije misle. Islamska vjerska policija kontrolira ispunjavaju li žene obvezu nošenja marame. Javne manifestacije, disko-klubovi i partyji su zabranjeni. I zajednički život parova bez vjenčanog lista je kažnjiv. "Mladi moraju svoje potrebe potiskivati svim silama", objašnjava Kahen: "A to može biti vrlo ključni uzrok depresija."

Primorani na dvostruki život

Reza Kazemzadeh

Psiholog Reza Kazemzadeh

Zahvaljujući satelitskoj televiziji i internetu, mnogi su mladi Iranci vrlo dobro informirani o životu svojih vršnjaka u drugim dijelovima svijeta. Iranski psiholog i terapeut Reza Kazemzadeh vjeruje da nesrazmjer između tradicionalno-moralnih vrijednosti društva i modernih pogleda na život posebno opterećuje mladu generaciju. Ne mogu se ponašati kao drugi njihovi vršnjaci jer se moraju strahovati od sankcija. "Stalni strahovi primoravaju ljude na autocenzuru. Ta obveza tajnosti je teret za duševni život ljudi", kaže Kazemezadeh. Stoga mnogi Iranci osjećaju da moraju voditi dvostruki život. "Sve za čim čeznemo moramo potajno činiti unutar naša četiri zida", kaže student Kaweh. "Ali što da radi netko tko živi u konzervativnom domaćinstvu i ne može se odseliti?", pita on.

Ne želim da me smatraju ludim

Na to se nadovezuje loše gospodarsko stanje u Iranu. "Kad već postoji ionako jak društveno-politički pritisak kojeg još prate i gospodarski problemi, psiha teško da može ostati pošteđena", tvrdi terapeut Kazemzadeh. Budući da nema financijskih sredstava, mnogi oboljeli ne traže psihoterapiju. Osim toga, depresije su za mnoge Irance ionako tabu-tema. Stoga se ova bolest ne uzima ozbiljno i često se uopće ne dijagnosticira. Mnogi se srame potražiti pomoć terapeuta. "I meni je bilo teško. Nisam htio da me u mojim krugovima smatraju ludim", priča Kaweh.

Iranski psiholozi su uvjereni da će, dok se god politički sustav sa svojim tradicionalno-konzervativnim vrijednostima bude miješao u privatni život ljudi, vršio pritisak i prijetio sankcijama, broj depresivnih oboljenja i dalje rasti a terapije će vrlo teško nešto promijeniti.

Preporuka uredništva