1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Internet ništa ne zaboravlja

Neograničena mogućnost pohranjivanja informacija u kombinaciji s moćnim mašinama za pretraživanje dovodi do gubitka zaborava. Svaki grijeh mladosti ostaje dovijeka zabilježen. Treba li zaborav umjetno organizirati?

Gotovo neograničene mogućnosti pohranjivanja podataka

Gotovo neograničene mogućnosti pohranjivanja podataka

Jill Price je spisateljica iz Kalifornije. U svojoj najvažnijoj knjizi ona se bavi samom sobom: "Žena koja ne može zaboravljati". Ona pati od izuzetno preciznog pamćenja. Stalno iznova ona stvari koje su se dogodile u davnoj prošlosti mora iznova proživljavati. Tim svojim sjećanjima ona ne može upravljati. S tom svojom bolešću Jill Price je postala simbol bolesne osobine interneta da ništa ne zaboravlja.

U normalnom životu ljudi zaboravljaju - druge ljude koje su ranije susretali, neke stvari koje su koristili ili događaje koje su doživjeli. Ponekad je to šteta, ponekad je međutim izuzetno zdravo i korisno. Narodna izreka kaže da "vrijeme liječi sve rane" - pritom se misli upravo na tu "iscjeliteljsku" osobinu ljudskog mozga koji zaboravlja i vrlo bolne ili traumatične doživljaje. Dapače, u nekim područjima društvenog života čak vrijedi i pravo na zaborav - tako primjerice u pravosuđu postoji kategorija zastare, jednako kao i pravo da se nakon izvjesnog vremena određena kaznena djela naprosto brišu iz službenih dokumenata koji se vode o nekoj osobi. I krivnja zastarijeva, u zakonskom smislu biva "zaboravljena".

Mnoštvo ljudi na ulici

Hoće li uskoro svi o svima sve znati?

Zabrana zapošljavanja zbog slike na "My-Spaceu"

Pojava i razvoj informacijske tehnologije su to sasvim izokrenuli naglavačke. Gotovo neograničene mogućnosti pohranjivanja podataka koje danas postoje omogućavaju da se svaka informacija negdje sačuva - ništa se ne briše ili baca. U kombinaciji s vrlo brzim, vrlo moćnim i vrlo efikasnim mašinama za pretraživanje koje već i danas postoje to znači bezgranično i neumoljivo sjećanje.

A posljedice su ponekad vrlo ozbiljne i negativne. Jedna od prvih osoba koje su to iskusile bila je još 2006. godine Stacy Snyder. Ona je studirala na sveučilištu gradića Millersville u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji i željela je biti nastavnica u školi. Imala je odlične ocjene i bila je na najboljem putu da ostvari svoj cilj. Sve dok u jednoj socijalnoj mreži nije objavila jednu fotografiju. Radilo se o proslavi "halloweena", noći vještica. Snyder je na glavi imala gusarski šešir a u ruci jednu plastičnu čašu. Pod sliku je stavila potpis "pijani gusar". Sliku je vidio i dekan sveučilišta, koji je smatrao da tom fotografijom Stacy Snyder "animira mlade na konzumaciju alkohola". Time ona ne može biti primjer mladima i ne može biti nastavnica u školi. Jedan sud je potom tu odluku dekana čak i potvrdio.

Mreža je postala izuzetno raširena i izuzetno brza

Mreža je postala izuzetno raširena i izuzetno brza

Danas je u socijalnu mrežu facebook uključeno više od 800 milijuna ljudi. Oni razmjenjuju fotografije, video-snimke i različite osobne informacije. U međuvremenu širom svijeta rukovodioci personalnih odjela brojnih firmi rutinski prečešljavaju socijalne mreže i koriste te podatke pri odlučivanju o tome hoće li neku osobu zaposliti ili ne. A pritom je činjenica: što više se internet širi u sve pore našeg života, to više podataka o nama dospijeva u World Wide Web - željeli mi to ili ne. I tu ostaju zauvijek.

Kirurg protiv Googlea

To je iskusio i španjolski liječnik Hugo Daniel Guidotti. Prije 20 godina je u novinama "El País" objavljen jedan članak o njemu gdje je riječi bilo o sudskom procesu zbog liječničke greške prilikom jedne plastične operacije. O oslobađajućoj sudskoj presudi list međutim nije pisao. Već je i to razljutilo kirurga. Ali pravi problem je to postalo tek kada je list "El Pais" počeo s digitalizacijom svog arhiva. Od tada naime tražilica Google uvijek taj stari članak izbacuje među prve kada se utipka ime Guidotti. Ovaj liječnik smatra da to šteti njegovom ugledu i poslu, budući da on još uvijek vodi jednu kliniku za plastičnu kirurgiju. Od početka 2011. godine Guidotti se sudski spori s koncernom Google i pokušava izboriti da tražilica izbriše link ka tom tekstu lista "El Pais".

Taj postupak je ponovo pokrenuo raspravu o "pravu na zaboravljanje u internetu". Povjerenica EU-a za pravosuđe Viviane Reding se već duže vrijeme zalaže za to pravo. Za proljeće naredne godine ona je najavila novu smjernicu za zaštitu podataka unutar EU-a. "Mi trebamo pravni okvir za zaštitu podataka koji s jedne strane štiti potrošače, ali istovremeno omogućuje daljnji razvoj i rast digitalne privrede", izjavila je povjerenica u studenom. Kako to međutim postići i oba cilja doista objediniti - to nije objasnila.

Za mnoge su socijalne mreže već postale nerazdvojni dio svekodnevice

Za mnoge su socijalne mreže već postale nerazdvojni dio svekodnevice

Ideje za organiziranje digitalnog zaborava

Pravni aspekti su jedan dio problema s uspostavljanjem prava na digitalno zaboravljanje. Drugi dio se tiče tehničke i društvene organizacije tako nečeg. Dirk Heckmann, profesor za internetsko pravo sa sveučilišta u Passauu, smatra da bi se sve informacije trebale podijeliti na "nevažne" i "osjetljive". Nevažni podaci bi bili tretirani kao i dosada. Kada se međutim radi o senzibilnim informacijama, onda bi osobe kojih se one tiču trebale imati kontrolu nad njima. Pitanje je međutim: tko će i po kojim kriterijima odlučivati koji su podaci senzibilni a koji ne?

U Njemačkoj je ministarstvo unutarnjih poslova u travnju pokrenulo natječaj za najbolji prijedlog za uspostavu "zaborava u internetu" koje bi bilo i pravno i tehnički i društveno izvedivo. Do kraja siječnja se svi mogu natjecati svojim prijedlozima, od učenika i studenata, preko znanstvenika sve do tzv. "običnih ljudi". Dosadašnji prijedlozi idu u rasponu od izrade neke vrste "digitalne gumice za brisanje" sve do uvođenja svojevrsnog "ograničenja roka trajanja" za neke podatke i informacije u cyberspaceu. A neki dosadašnji prijedlozi isprobavaju jedan drugi put, po načelu "bolje spriječiti nego liječiti": oni se zalažu za znatno proširenje i produbljenje informacijske i obrazovne prakse s ciljem da se kod ljudi razvije svijest o opasnostima i rizicima pri neopreznom i nepromišljenom ophođenju s osobnim podacima u internetu.

Autor: Matthias von Hein / Z. Arbutina

Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva