1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Integrirani - u nogometnu ligu

Hadi je sa 16 godina pobjegao iz Irana. U Njemačkoj je pronašao dom - čak i sportski, u klubu ESV Neuaubing. Njegov tim je prva izbjeglička momčad u Bavarskoj koja igra u regularnoj amaterskoj ligi.

"Servus!", kaže Hadi i smiješi se od uha do uha. Pruža ruku treneru Olafu Butterbrodu i pozdravlja ga kratkim zagrljajem – baš onako srdačno kao prije toga i svoje suigrače Amara, Sarbasta i Jalila. Zatim odlazi u svlačionicu kako bi se spremio za trening. Sve je kao i kod svake druge nogometne ekipe u Bavarskoj.

Mnogi nogometni klubovi primaju igrače koji su izbjegli iz svojih domovina. No, ovdje oni čine cijelu momčad. Većina je pobjegla od rata i progonstva u Afganistanu, Iraku, Iranu i Eritreji. I tako je sportski klub ESV Neuaubing postao prva bavarska izbjeglička momčad koja igra u regularnom prvenstvu.

Hadi je u Bavarskoj pronašao novi dom

Hadi je u Bavarskoj pronašao novi dom

Nogometna ekipa kao spas

Ove rujanske večeri je Hadiju hladno, a i pada kišica. Bolje je što prije krenuti s treningom. 18-ogodišnjak jurca po igralištu vješto se poigravajući s loptom. Prolama se zvižduk. "Prvo zagrijavanje", kaže trener Olaf Butterbrod i ostavlja dečke da vježbaju dodavanje u parovima: "Pasovi moraju biti precizni i sigurni, to je najvažnije!"

Sigurnost, upravo to je nedostajalo Hadiju u njegovom životu prije nego što je došao u Njemačku. Rođen je u Iranu, a roditelji su mu bili izbjeglice iz Afganistana, bez pravih papira. U njegovim noćnim morama zato se ne pojavljuju svi oni mrtvi koje je vidio tijekom svog bijega. On sanja, kaže, o svim onim groznim stvarima koje su mu se dogodile u Iranu.

Nekoliko puta je bio uhićen, tukli su ga, šikanirali. "Nisam više imao volje za život. Bio sam depresivan. Ali onda bi mi bilo malo bolje dok se opet ne bi dogodilo nešto loše", prisjeća se.

Njegov otac i on su odlučili da mora otići iz Irana - u Europu. Uštedjeli su 5.000 eura i Hadi je krenuo u bijeg. Uz pomoć krijumčara ljudi je prešao Tursku i Grčku da bi na koncu preko zapadnog Balkana stigao do Njemačke. "Kada sam došao u München, bio sam sasvim sam", priča. To je bilo prije godinu i pol dana. Onda je upoznao Olafa Butterbroda i svoju sadašnju nogometnu ekipu.

Trener Butterbrod ponosan je na svoje igrače

Trener Butterbrod ponosan je na svoje igrače

Nogomet pomaže da se zaboravi

Prije tri i pol godine je 45-ogodišnji Butterbrod počeo trenirati s izbjeglicama - prvo na malom igralištu u Engleskom parku, a sada i na travnjaku kluba. Trening imaju dva puta tjedno, a vikendima igraju u amaterskoj ligi. "Kada sam sam kod kuće, mislim samo na patnje iz prošlosti. Ali nogomet me razvedri, to mi je stvarno 'gušt'", govori Hadi gledajući svoje momčadske kolege i prijatelje koji se upravo razgibavaju.

Trener Butterbrod im pokazuje vježbe i polako ih objašnjava na njemačkom. Kada netko ne može pratiti, kolege iz tima mu prevedu.

Iako je na terenu uglavnom u fokusu nogomet, tu i tamo dečki razgovaraju i o svojoj prošlosti, kaže trener Butterbrod: "Pričaju o bombaškim napadima u Afganistanu, o članovima rodbine koje su ubili IS-ovci. To je stvarno strašno." On pomaže svojim igračima i kod pravnih postupaka, ide s njima na izložbe ili na utakmice Bayern Münchena.

Traži se podmladak

Ali nisu samo mlade pridošlice profitirale od svog sportskog doma u Bavarskoj, i za klub ESV je ovo bio spas jer nisu imali podmlatka. Takve probleme ima i njemačko gospodarstvo. Klub je to riješio pragmatično: skupio je momčad sastavljenu od ljudi koji su došli u Njemačku u potrazi boljim životom.

"Prvotne sumnje, ako su i postojale, vrlo su brzo nestale. Moji dečki se ponašaju odlično, uvijek su pristojni i uljudni", ponosan je trener Butterbrod. Već su članovi drugih disciplina u klubu poput tenisača i dizača utega pitali bi li njegovi nogometaši došli i kod njih na probni trening.

Trening ESV Neuaubinga

Red, rad i disciplina - dečki iz Neaubinga nemaju problema s ovim "tipičnim njemačkim kvalitetama"

U Butterbrodovoj ekipi igraju i tri mlada Nijemca. Treneru je to važno: "Nema integracije bez znanja njemačkog jezika. To su igrači na koje se drugi dečki mogu ugledati, pa i jezično."

U međuvremenu su, napokon, počeli igrati. Hadisova ekipa u zelenim dresovima s natpisom "Kamerun" protiv crvenih "Španjolaca". Igrači zovu jedan drugoga, smiju se, psuju. Na njemačkom, darskom, perzijskom.

I nogometaši mogu biti deportirani

"Kada sam prvi put došao na trening, znao sam reći samo: bok, kako si, dobro i hvala", kaže Hadi na sada gotovo tečnom njemačkom. On ide u školu, a tijekom praznika je bio na praksi u jednoj trgovini.

Za sada im i u prvenstvu ide dobro: prve dvije utakmice su dobili - 4:2 i 3:2. Hadi je bio višestruki strijelac. I prvi gol u sezoni je zabio upravo Hadi.

Za neke iz momčadi bi ovom snu mogao brzo doći kraj, iako većina ima boravišnu dozvolu. No jedan od Hadijevij suigrača bi uskoro trebao biti vraćan u svoju domovinu. Jednog drugog igrača je policija već bila odvezla na aerodrom, sjedio je već u zrakoplovu no onda si je prerezao žile. Ni Hadi nema konačnu dozvolu boravka.

Igranje u ekipi pomaže dečkima da se lakše nose sa problemima kao što je ovaj. Hadi je ovdje stekao prijatelje, ima što raditi – a naučio je i nove riječi na njemačkom: "Branič, golman i: timski rad", kaže nam uz široki smješak.

Preporuka uredništva