1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Indijski svećenici za njemačkim oltarima

I ovog Uskrsa za oltarima mnogih njemačkih crkava stajat će svećenici "gastarbajteri". Zbog nedostatka domaćeg svećenstva Njemačka katolička crkva manjak već godinama nadoknađuje kadrom iz inozemstva.

Indijski svećenik Johny Paulose

Indijski svećenik Johny Paulose

Problem je već odavno poznat: u mnogim dijelovima Njemačke nedostaje katoličkih svećenika. Sve manje mladih Nijemaca je spremno podvrgnuti se ograničenjima koja ovaj poziv nosi sa sobom. Kako bi ublažila pošast odumiranja kršćanskih zajednica, Njemačka katolička crkva već godinama regrutira svećenike iz inozemstva. Iako najviše njih dolazi iz susjedne Poljske, sve je više svećenika koji u njemačke župe dolaze iz udaljenih krajeva svijeta poput Indije.

Pad broja svećenika

Pad broja vjernika

Pad broja vjernika ali i svećenika

Jedan od tristotinjak svećenika indijskog porijekla koji su došli "na rad" u Njemačku je i Johny Paulose. Njegovo radno mjesto je župa Sv. Matije u mjestašcu Alfteru pored Bonna. On je prije pet godina iz južnoindijske Kerale doselio u Njemačku. Prije nego je stao za oltar crkve Sv. Matije i uglavnom starijim vjernicima, počeo držati propovjedi na njemačkom s indijskim naglaskom, Paulose je morao proći seminare koje je organizirala kelnska nadbiskupija kojoj njegova sadašnja župa pripada.

"U Kölnu se organiziraju mnogiu pastoralni tečajevi koji nam pomažu da se bolje prilagodimo mentalitetu ovdašnjih vjernika. I mislim da je to pomoglo jer imam osjećaj da me članovi župe dobro prihvaćaju", priča Paulose. Indijski svećenik dobro zna da je njegovo prisustvo u Njemačkoj rezultat dugogoišnjeg trenda opadanja broja aktivnih svećenika. U posljednjih 30-tak godina broj svećenika je pao sa 25 na 15 tisuća. Od toga je u međuvremenu oko 10 posto svećenika iz inozemstva.

Problem: nezačinjena hrana

Bangalore

Iz Bangalorea za...

I nekoliko župa u bonskoj četvrti Beuel se nalazi "u rukama" jednog indijskog svećenika. Josey Thamarassery je ujedno jedan od 110 indijskih karmelićana koji u Njemačkoj obavljaju svoju dužnost. I on na vlastitoj koži ponekad osjeća razlike između nove i stare domovine. "Za mene je sve bilo novo: hrana, kultura, tradicije. Bio je to veliki izazov. Njemački je vrlo težakl jezik, hrana je praktično nezačinjena a i zime su vrlo oštre i hladne. To je velika promjena za nekog tko dolazi iz južne Indije", kaže Thamarassery.

No najteže od svega mu pada kada svoju dužnost ne može obavljati kako treba i to zbog jezika. "Tijekom liturgije nema problema, ona se može pripremiti. No u slučajevima kada se vjerniku treba spontano obratiti, recimo u slučaju gubitka u obitelji, nastaju poteškoće. Tada jednostavno nedostaju sve one finoće koje jedan jezik sadrži da bi se našle prave riječi", svjedoči redovnik. Za tečajeve koje novopridošli svećenici pohađaju nakon dolaska u Njemačku je zadužen glavni vikar kelnske nadbiskupije Dominik Schwaderlapp. "Indije nije samo zemlja s drugim jezikom nego je tamo i crkveni život potpuno drugačiji. No najvažniji je jezik, Jezik je odlučujući aspekt.", kaže Schwaderlapp.

Priprema u Indiji

Bonn, glavni trg

... novu domovinu Bonn.

Kako bi buduće njemačke dušebruižnike već u domovini pripremile na nove zadaće, njemačke nedbiskupije organiziraju i pripremne seminare u Indiji. Tečajevi, poput onog u indijskoj informatičkoj metropoli Bangaloreu, bi trebali skrbiti za to da budući svećenici ne prolaze tako trnovit put kao njihovi kolege Paulose i Thamarassery koji su osim učenja jezika u njemačkoj morali položiti i vozački ispit. No koliko god sami indijski dušebrižnici bili samokritični prema svom poznavanju njemačkog, za neke je upravo taj šarmantni naglasak jedan od razloga zašto se tako dobro osjećaju na misama koje drže indijski svećenici.

Angela Hoffmann je redovita posjetiteljica misa u bonnskoj crkvi Sv. Marije u kojoj propovjeda Thamarassery i u međuvremenu čak vidi i prednosti kada propovjedi drži jedan stranac. "Mislim da je to predivno. S jedne strane mislim da propovjed zvuči bolje kada ju svećenik svjesno drži na nekom stranom jeziku i vjernik je bolje usredotočen na riječi i čak mislim da tako poruka propovjedi stigne brže i ostane trajnije".

Autor: Preeti John (N. Kreizer)

Odg. ur.: A. Šubić

Preporuka uredništva