Indijanci osvajaju Njemačku

Ledeni vjetar "šiba" kroz šume koje okružuju šatorsko naselje na obali rijeke. Ovdje su oni podigli svoje tipije, sjede za vatrom, kuhaju u tradicionalnim kotlovima, na bubnjevima sviraju narodne pjesme, rezbare drvo i kuju koplja. Ako ih upitate koliko je sati, pogled će usmjeriti prema nebu.

Ne, ne nalazimo se usred nekog indijanskog plemena u Kanadi ili u SAD-u. Mi smo u naselju Kaltenbroich u blizini Kölna, u šumom bogatoj regiji koja se zove Bergisches Land. Ovdje stanuju njemački "indijanci". To im je hobi. 30-ak osoba u ovom logoru prkosi hladnoći, oni nekoliko dana žive život indigenog američkog naroda. Bez tehničkih uređaja, bez mobitela i satova.

U skladu s prirodom

Nekoliko dana hobi-indijanci "zarone" u prirodu. Pojam "indijanac" i nije precizan, oko šatora se kreću pripadnici plemena Irokeza i Absarokeeja, danas poznatijih pod imenom Crow. Irokezi su živjeli u šumama na sjeveroistoku Amerike, a Crow su naseljavali preriju na sjeverozapadu. U blizini Kölna oni žive - zajedno. A u Bonnu je u tijeku upravo i jedna izložba posvećena životu Irokeza. Pravih Irokeza iz Amerike.

Fascinantna indijanska kultura

Formiranje logora inicirao je Alois Schülter, koji za sebe kaže da je traper. To su bili lovci na krzna, oni su bili prijatelji pravih Indijanaca. Schülter se od malih nogu bavi intenzivno svojim hobijem. Kad njegovi istomišljenici i on ne logoruju, oni se vozikaju u kanuima, vježbaju gađanje lukom i strijelom. To mu je, kako kaže, veliki gušt.

"Indijanski" hobi je u Njemačkoj popularan. U šumskim predjelima često su aktivna društva koje se bave indigenim narodima i koja oponašaju indijanske tradicije i običaje. Iz godine u godinu tisuće ljudi posjeti i Igre Karla Maya, tijekom kojih se pod vedrim nebom inscenira čuvena djela tog autora poput Trilogije o Winnetouu. Zašto Nijemce tako fasciniraju indijanci?

Demokracija Irokeza

Peter Brück je najstariji član Schülterovog "plemena". Odjeven je u tradicionalnu odjeću Irokeza. Fascinira ga njihova kultura, jer "od njihove demokracije možemo još uvijek nešto naučiti, iako smo već puno toga i preuzeli". Pritom na umu ima političko i društveno uređenje: kod Irokeza je postojalo Plemensko vijeće sa ženskim i muškim poglavicama. To je vijeće na neki način bilo podređeno onome što bi se danas zvalo "gornji dom parlamenta". Sve su zaključke izglasavali članovi Vijeća i odluke su morale biti donesene jednoglasno.

Žene su imale jak utjecaj na političko uređenje društva. Peter Brück to opisuje ovako: "Žene su kod Irokeza suodlučivale tko će biti član Vijeća i tko će odlučivati o plemenu. A kad nešto ne bi bilo u redu, žene su se pobrinule da se to eliminira."

Indijanci u Njemačkoj

Alois Schülter razlog fascinacije Indijancima u svom slučaju vidi ipak negdje drugdje: "Valjda sam pročitao previše westerna", smije se on. Na sliku o Indijancima u Njemačkoj najviše je utjecala Trilogija o Winnetouu (naslovna fotografija). Ali Nijemci se nisu počeli zanimati za pražitelje Amerike samo preko literature. Neki pripadnici indijanskih plemena i sami su putovali po Njemačkoj i širili svoju kulturu. Krajem 19. stoljeća publici su se u Njemačkoj na nekoj vrsti sajmova prezentirali pravi Indijanci, npr. iz plemena Lakota.

Jedan od najpoznatijih pripadnika tog plemena pokopan je u Dresdenu: poglavica Edward Two Two. On je izgradio karijeru nastupima u Cirkusu Sarrasani, nastupao je u zabavnim programima na temu "Divlji zapad" i izričito je za života zahtijevao da bude pokopan u Njemačkoj.