1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Incognito među navijačima Barcelone

FC Bayern je u Barceloni izborio finale Lige prvaka. DW-ov sportski reporter Tobias Oelmaier prokrijumčario se kao obični Barcin navijač na sjevernu tribinu. Drhtao je, ali ne zbog igre na terenu.

Tobias Oelmaier am 1.Mai 2013 im Stadion Camp Nou in Barcelona (Foto: DW/Tobias Oelmaier)

Champions League Halbfinale Barcelona - Bayern

Žena na ulazu u stadion koja je provjeravala ulaznice uopće nije bila problem. Nego tip iza nje, obučen kao i ona u fluorescentnu narančastu jaknu UEFA-inog nadzornika. On je taj koji će odlučiti kako ću provesti večer: na stadionu ili u gostionici. Taj čovjek, u ranim tridesetim, pomno me promatra. Njegove tamne oči premjeravaju me od glave do pete pa natrag.

Redovitim putem doći do ulaznice preko FC Bayerna je u međuvremenu na žalost postala nemoguća misija. Barcelona je gostima na raspolaganje dala 5.000 mjesta i te su karte planule u roku od nekoliko sati. Oni koji nisu članovi kluba nemaju nikakvih izgleda, ali čak ni moja članska iskaznica ništa mi tu ne koristi. A nakon što sam gotovo 40 godina bio navijač, konačno sam se početkom ove godine bio i učlanio u klub.

Igrači Bayerna slave pobjedu

Igrači Bayerna - sve je išlo kako treba

Samo za navijače Barce

Kad čovjek ugleda svjetlo dana baš na dan kad je FC Bayern po prvi put bio osvojio Europski kup, kad je zajedno s tim klubom proživio brojne njegove utakmice, red je da ima i njegovu iskaznicu. No ta iskaznica je sada iz mjera predostrožnosti ostala u hotelu. Jer ja sad u ruci imam ulaznicu na kojoj stoji otisnuto "solament afeccionats locals" - samo za domaće navijače tj. navijače FC Barcelone.

Tu sam kartu u nuždi nabavio preko jednog internetskog portala, za 270 eura, iako je zapravo trebala stajati samo 104 eura. Jedan navijač Barce, vjerojatno razočaran utakmicom u Münchenu, ponudio ju je na prodaju i sada zadovoljno trlja ruke zbog dobro napravljenog posla. Neke su ulaznice za ovu utakmicu, doduše, prodane i za više od 800 eura. Njihovim kupcima možemo samo poželjeti da su za svoj novac i dobili ono što su željeli. Ja sam zapravo naručio karte "general" što znači u gornjem dijelu suprotne tribine, ali poštar mi je pet dana prije utakmice u Barceloni donio kartu za dio rezerviran za navijače Barce. Zamjena ulaznica u tako kratkom vremenu nije više bila moguća.

I što sad? Na taj dio stadiona bi navodno pristup smjeli imati "prema smjernicama UEFA-e samo nenijemci". A na blagajni pred stadionom gdje su se prodavale još preostale karte vidio sam jednog čovjeka kako sa skandinavskim naglaskom pita za ulaznicu za sjevernu tribinu, gdje sjede navijači Barce. "Putovnicu molim", odgovara blagajnica, kako bi provjerila radi li se o Španjolcu. O ne, već vidim da ću morati ostati vani!

Tobias Oelmaier na stadionu Barcleone s Bayernovim šalom

Reporter Tobias Oelmeier: Kakva večer!

Krivi šal oko vrata

Čovjek u fluorescentnoj jakni još me jednom dobro promjerio od glave do pete. Ja se pravim kao da ga uopće ne primjećujem. Očito potpuno nonšalantan, zurim u svoj mobitel dok prema skeneru pružam drugu ruku s ulaznicom. Važno je samo držati se samouvjereno i ne počiniti nikakvu pogrešku! OK, znam da ne izgledam kao neki vatreni Španjolac. Mogu si u kosu umasirati gela koliko mi drago, Bayernove simbole posakrivati ispod kožne jakne i oko vrata zavezati Barcin šal... Ako ništa drugo, moj od sunca izgorjeli nos jasno će izdati koji su mi korijeni.

I tada dolazi ključni trenutak: svjetiljka je zasjala zeleno, vrata se otvaraju, ja mrmljam kroz zube "Hola!", baš kao sto su to učinili i ostali Španjolci ispred mene. Ona odgovara: "Hola, buenas tardes!" i još nešto na katalonskom, valjda - želimo vam ugodnu večer. Njezin kolega samo je kimnuo glavom, toliko sam vidio ispod oka. I konačno sam unutra, na Gol Nord, na sjevernoj tribini.

Tapšanje po ramenu

Gore, na svome mjestu, shvaćam da nisam jedini Bavarac među navijačima Barcelone. Oko mene ima bar još desetak navijača s Bayernovim simbolima. I oni, uz put, prave bolju atmosferu nego domaći. Pretpostavljam da je razlog za to prošlotjedni rezultat od 0:4.

Svejedno, s ponešto nelagode skidam svoju jaknu i otkrivam crveni dres i Bayernov šal. Nema reakcije od okolnih domaćina. Čak niti kad sam uzviknuo i pobjednički podignuo ruku nakon prvog gola kojeg je postigao Bayern. Nitko me nije gnjavio. Naprotiv. Susjedi su me čak potapšali po ramenu, impresionirani igrom nogometaša iz Münchena. "Čestitamo, imate dobru ekipu", kazao je jedan od njih na engleskom. A nakon utakmice svi su otpjevali pjesmu Barcelone. Iskreno, ja bih bio najradije pjevao s njima.

A sad, nakon čistih 3:0 u Barceloni i ulaska u finale Lige prvaka suočavam se već s novim problemom: kako doći do karata na Wembleyju?

Preporuka uredništva