1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

INA traži od Srbije 200 milijuna eura

INA ne odustaje od imovine koju je do raspada SFRJ imala u Srbiji. Prva je tužba uslijedila i prije nego što je cjelokupnu Ininu infrastrukturu preuzeo Beopetrol, tvrtka koja je sada u vlasništvu ruskog Lukoila.

default

Inini su pravnici još su početkom devedesetih pokušali kod Trgovačkog suda u glavnom gradu Srbije pravno osporiti formiranje tvrtke koja je nastala jednostranom odlukom tadašnjih samoupravnih organa u Beogradu da se izdvoje iz matičnog poduzeća te da pod jednu kapu udruže sva nepokretna dobra u dotadašnjem vlasništvu Ine na tlu Srbije. Učinjeno je to mjesec dana nakon što je hrvatska država nacionalizirala naftnog diva i osnovala javno poduzeće. U sastav Ine ušla je i INA-Trgovina, jedinstveno poduzeće nastalo u prosincu 1989., a među devet tadašnjih osnovnih organizacija udruženog rada razmještenih po republikama bivše Jugoslavije, bile su i poslovne jedinice u Beogradu, Novom Sadu, Kraljevu, Svetozarevu, Nišu i Prištini, koje nisu imale svojstvo pravne osobe. Kako ističu u Ini, Beopetrol je registriran mimo svih tada važećih propisa.

"INA se samo koristila crpkama u Srbiji"

Davor Štern, koji je u vrijeme kada su se INA i Beopetrol prvi puta potezali po sudovima bio hrvatski ministar gospodarstva, a kasnije i čelnik Ine, kaže kako su ga pravnici uvjeravali da srbijanska kompanija nije mogla preuzeti imovinu. Mogla se izdvojiti, ali ne s imovinom. No, srbijanska se strana i danas brani tvrdnjom kako INA nije bila vlasnik danas spornih 167 benzinskih crpki i 11 skladišta, već da se samo njima koristila.

INA-ine tužbe

Jedna osoba ulijeva gorivo na benzinskoj crpki

Hrvatska u sadašnjoj tužbi traži 200 milijuna eura - za imovinu i izgubljenu dobit

Beopetrol je tako nastavio koristiti infrastrukturu na čijim je objektima do 1990. stajao logotip Ine, a nisu se obazirali ni na Sporazum o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije potpisan u Beču 2001., koji je skupština tadašnje SR Jugoslavije i ratificirala. Jedna od odredaba uključuje i obvezu povrata imovine vlasnicima što je Crna Gora, tada još u sastavu SRJ, i učinila s objektima koji su se nalazili na njezinom teritoriju. U Srbiji su nastavili s prodajom Beopetrola Lukoilu. INA u to vrijeme ponovno tuži i Beopetrol i srbijansku vladu, sada pak za gubitak od gotovo 92 milijuna dolara zbog nekorištenja svojih benzinskih crpki i izgubljene marže.

Dvije godine kasnije, 2003. tvrtka sa sjedištem u Aveniji Većeslava Holjevca najavljuje da će se obratiti Međunarodnom sudu u Strassbourgu. A sadašnja se tužba, koja se nalazi na Privrednom sudu, popela na 200 milijuna eura - koliko se procjenjuje imovina i izgubljena dobit.

Sjedište Lukoila u Moskvi

Sjedište Lukoila u Moskvi

Sadašnji ruski vlasnik mirno može promatrati spor, jer je prilikom kupovine Beopetrola u ugovor uvrštena zaštitna klauzula prema kojoj je za sve eventualne sporove odgovorna Srbija i ako INA dobije spor, ta država isplaćuje naknadu štete.

Bez komentara

Hrvatski mediji mahom prenose analize koje objavljuju srbijanske kolege, jer iz Ine nema nikakvih komentara. Šute i političari, unatoč nagađanjima da bi se ovaj spor, poput onog sa štedišama Ljubljanske banke, mogao prenijeti na političku razinu. Dok se prije desetak godina s vijestima o sudskom sporu oko naknade štete za Inine prisvojene benzinske pumpe zveckalo reciprocitetom – zamrzavanjem srbijanske imovine u Hrvatskoj, takve retorike danas nema. Možda je to i zbog činjenice da je hrvatska država, ugovorima koji su sada predmet parlamentarnog istražnog povjerenstva, većinsko vlasništvo nacionalne naftne kompanije prepustila mađarskom MOL-u.

Autorica: Tatjana Mautner

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva