1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Ima li Sarkozy nekakav čarobni napitak?

Stara je teza kako je Europi dobro ako funkcioniraju dva njena motora: jedan motor je Njemačka - i on je očito proradio. Ali što je sa drugim - takozvanim "Europskim motorom" - Francuskom?

default

Svako novo predizborno obećanje Nicolas Sarkozya će debelo koštati

Utoliko su i oči privrednika uperene na novu zvijezdu na francuskom nebu: Nicolas Sarkozy, budući predsjednik je za vrijeme izborne kampanje dijelio obećanja šakom i kapom. Obećavao je i Bruxellesu: Francuska više neće biti na repu gospodarskog rasta. Država će prestati trošiti i još dublje tonuti u dug. On će se smanjiti na 60% BNP-a, a 2005. kada je Francuska i po zaduživanju probila sporazum iz Maastrichta i zabilježila 2,1% BNP-a novih dugova - više se neće ponoviti. Usprkos tome, gospodarstvo će rasti i dalje, barem 2,4% sljedeće godine.

Kako? E sad dolaze obećanja koje ovise o tome, sa kim je Sarkozy razgovarao: poslodavcima je obećavao labavljenje 35-satnog radnog tjedna ili barem ukidanje svih nameta za prekovremene sate. Obećao je i smanjivanje poreza da za svakog iznose najviše 50%, obećao je i drastično smanjivanje poreza na nasljedstvo, osobito za male pogone.

Kada je pak Sarkozy stajao pred radnicima, čula su se i druga obećanja: kao prvo - njegova parola je bila "rad se mora isplatiti", pa neka to shvati kako tko hoće. Izjednačit će plaće muškarcima i ženama, poboljšat će propise o uvjetima za rad, reformirat će sustav sindikalnog predstavljanja a reformirat će i sustav socijalne pomoći kako bi manje opterećivao plaće. Ali prije svega objavio je rat nezaposlenosti: "Puna zaposlenost je moguća!" Naravno da i svaki brucoš ekonomije zna da nije - pa se i Sarkozy ubrzo ispravio: "Težimo stopi nezaposlenosti od 5% i time bi gotovo prepolovili sadašnji broj nezaposlenih."

Nakon svega toga, budućem predsjedniku Francuske možemo priuštiti i već oštro kritiziran kraći odmor na jahti čija je cijena 170.000 eura na tjedan baš kao i privatni avion koji ga čeka u zračnoj luci Malte - ako nam otkrije tajnu, kako to namjerava postići. Jer kako procjenjuje Financial Times, te reforme bi Francusku trebale koštati najmanje 35 ako ne i 50 milijardi eura godišnje - a to je 2 do 3 postotaka ukupnog proračuna Francuske. Povrh toga - ako država doista bude štedjela, to će se tek odraziti na ukupan promet novca pa tako i na BNP.

Zato i Europski partneri veoma pažljivo slušaju što govori novi stanovnik Elizejske palače: jer Francuska je već pokazala kako zna veoma "kreativno" koristiti europske propise - prije svega da zaštiti svoje, nacionalne interese. Koliko god da se Sarkozy u predizbornoj kampanji zalagao za "povjerenje u snage slobodnog tržišta" i "slobodu poduzetništva", nije bilo ni riječi o privatizaciji francuskih državnih giganata, poput telekomunikacija, energetskog koncerna ili pošte. Sarkozy je već pokazao i u slučaju koncerna Alstom kao ministar financija, kako je državna blagajna širom otvorena ako se neko nacionalno poduzeće nađe u nevolji - a nedavno je to gotovo isto obećao i francuskim radnicima "Airbusa" što mu je sigurno pribavilo par tisuća glasova.

Ali ono što najviše brine europske partnere je nešto sasvim drugo: zahtjevi Francuske da se promjene neke stvari u Europskoj središnjoj banci. Nicolas Sarkozy: "Vjerujem u euro i vjerujem u Europu. Ali ne mogu prihvatiti način i postupak, kako se upravlja eurom. Zahtjevat ćemo od naših partnera da se eurom upravlja kao što čine i Amerikanci sa dolarom. Želim da prioritet dobije rad i zaposlenost, a ne vrijednost novca. Novac mora biti sredstvo za rast i zaposlenost."Što to točno znači, možda bi i nama trebalo da sjednemo na onu jahtu pa da razmislimo. Ali činjenica jest kako Francuska već neko vrijeme vrši pritisak da se euro obračunava jednostavnije i da se - veoma grubo rečeno - prestane računati i na količinu novca koja bi tek potencijalno mogli biti u opticaju. Upravo tu odredbu je Njemačka ugurala u Maastricht - jer konačno i ne na kraju zbog toga, francuski franak nije baš bio svjetski sinonim stabilnosti. Francuz jest doduše trenutno na čelu Europske središnje banke - ali treba ipak dodati: baš sve odluke, a pogotovo takvih dimenzija se u ESB-u odlučuju jednoglasno.