1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Ima li Kongo izbora?

U kojoj mjeri izbori krajem srpnja u Kongu mogu biti demokratski, kada su na popisu kandidata gotovo isključivo takozvani War Lords – gospodari rata – koji su i sami godinama mučili, ubijali i silovali? I kakve izglede ima zemlja koja je i danas poprište političkih i gospodarskih interesa Zapada?

Predizborna utrka u Kongu, unatoč bojkotu oporbe

Predizborna utrka u Kongu, unatoč bojkotu oporbe

Demokratska Republika Kongo – taj puni, službeni naziv ove srednjoafričke države nesvjesno izaziva podsmijeh s obzirom na činjenicu da će se u njoj iduće subote održati prvi slobodni predsjednički i parlamentarni izbori u zadnja više od četiri desetljeća. Najizgledniji kandidat je sadašnji prijelazni predsjednik Joseph Kabila. Od 2 000 vojnika, što ih je Europska unija poslala u Kinshasu, kako bi osigurali miran tijek glasovanja, 800 je pripadnika njemačkog Bundeswehra. No, njihova je misija zbog brojnih otvorenih, dijelom gore navedenih pitanja, vrlo sporna.

Kongo – u srcu Afrike, velik kao cijela zapadna Europa. Bogat sirovinama, mogao bi biti raj na zemlji, ali su bijele kolonijalne snage od njega učinile pakao. Kongo postaje srce tame, smatra poznati njemački novinar Peter Scholl-Latour: «To je vrlo nelagodna zemlja. Zapravo je to putovanje kroz vrijeme. Kada vam se u kriznim vremenima nešto dogodi, osjećate se kao da ste u stroju za putovanje kroz vrijeme premješteni u neko drugo razdoblje čovječanstva – i ne samo kameno doba. Oni, naravno, imaju svoja vozila i druge uređaje, ali su u osnovi djelomično zadržali mentalitet ljudi iz kamenog doba.»

Civilizacijski ostaci Kamenog doba

Kameno se doba, na primjer, ogleda u dječjoj vojsci Konga, u desetogodišnjacima prisiljenima na ubijajanje, mučenje i krađu. Krajem 90-ih godina u zemlji bijesne građanski rat i nasilje. Još i danas izvan velikih gradova vladaju kaos i anarhija. U seoskim područjima su War Lords gospodari života i smrti, pojašnjava spisatelj Hans-Christoph Buch: «Provincije na neki način žive u 30-godišnjem ratu. Žive – to je previše reći; mnogi ljudi su umrli, točnije tri milijuna i 800 tisuća, prema procjenama humanitarnih organizacija, a puno je ljudi unutar Konga protjerano iz svojih sela i prebivališta. Ljetina im se krade pa moraju jesti sjeme, tako da više ne mogu saditi. Sve je to tako žalosno da se iz Konga vraćate traumatizirani.»

Mit o poprištu crnih barbara

Moglo bi se pomisliti da je Kongo poprište crnih barbara, oko kojih su se već počeli ispredati mitovi i legende. No, kako je došlo do takve predodžbe? Stoljećima su europski trgovci crnim robljem istrebljivali čitava sela zu obalu rijeke Konga. Nasilje i nemoć bile su odrednice života. 1908. belgijska je kraljevska kuća sustavno i brutalnom pohlepom počela pljačkati Kongo. Spisatelj i poznavatelj Konga Joseph Konrad nekoliko je godina kasnije zabilježio: «Noću nisam imao prijatelja uza se, nego samo svijest kako je po srijedi najodvratniji lov za plijenom.»
Konradova knjiga «Srce tame» razotkriva bijelca kao grabežljivca. «To je snažan, efektan naslov koji je utjecao na našu predodžbu ne samo Konga, nego i cijele Afrike. A to je doista točno. Kada putujete u tu regiju, kada vidite tu veliku rijeku, usporedivu samo s Amazonom, tu veličanstvenu ljepotu prirode i istovremeno nepodnošljivu bijedu tamošnjeg stanovništva, imate osjećaj da ste na mjestu prokletom od Boga ili povijesti», pripovijeda Buch.

Zvijeri nisu urođenici, nego bijeli izrabljivači

Na svom putovanju kroz Kongo Joseph Konrad je doživio kako su crncima odsjecane ruke, kada ne bi ostvarili radnu normu bijelih gospodara. U svojoj je knjizi kliše o divljim urođenicima raskrinkao kao propagandu osvajača. «Neljudi, zvijeri nisu urođenici, koje i Konrad apostrofira kao ljudoždere, nego bijelci koji se tamo, takoreći, iživljavaju i djeluju na najgori način kao izrabljivači», ističe književnik.
Tu se ništa nije promijenilo. Šumu sijeku tvrtke iz Njemačke, u gospodarenju pitkom vodom u igri je koncern Siemens. Rudnike zlata, dijamanata i urana u Kongu drže poduzeća iz Londona, Bruxellesa i New Yorka. Da bi osigurali svoje profite, financiraju privatne vojske i potkupljuju utjecajne klanove. Kongo nikada nije imao priliku pronaći vlastiti put.

Bundeswehr u «idiotskoj» misiji

Kako bi okončali ubijanje, Ujedinjeni su narodi 2002. rasporedili gotovo 20 tisuća vojnika u Kongu – misija koja je do sada koštala više od 10 milijardi eura, a nikome nije donijela mir. Sada bi predsjednički izbori trebali osigurati veću stabilnost. A 800 vojnika njemačkog Bundeswehra trebalo bi doprinijeti skrbi za regularan tijek glasovanja i zamah demokracije. O njihovoj misiji Peter Scholl-Latour ima podijeljeno mišljenje: «Slanje Bundeswehra i saveznika Francuza može biti od koristi u vojnome smislu. Naši bi se vojnici, naime, i ubuduće mogli susresti s takvim zadacima pa je to vrlo dobar dobar, svojevrsno navikavanje za naše postrojbe. Ali da će oni tamo doprinijeti uspostavi demokracije, to jednostavno nije samo iluzorno, nego – upotrijebio bih još jači izraz...» Kako biste se Vi izrazili? «...idiotski.»
Informiranja birača ili političkih programa – toga u Kongu nema. Mnogi su predsjednički kandidati vođe paravojnih postrojba, ubijali su i silovali. Je li pomoć u provedbi izbora u Kongu samo europska obrambena čarolija, da bi se odvratila pozornost od vlastitih zlodjela u Kongu? To vjerojatno nikada nećemo doznati.

  • Datum 26.07.2006
  • Autor Redakcijsko izvješće
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZCx
  • Datum 26.07.2006
  • Autor Redakcijsko izvješće
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZCx