US-Außenministerin Clinton besucht Birma (offiziell Myanmar)

Dvodnevni posjet američke ministrice vanjskih poslova je "znak legitimiteta i međunarodnog prihvaćanja" Mijanmara, kaže Mark Farmaner iz britanske organizacije za ljudska prava "Burma Campaign UK". Sjedinjene Države su, međutim, istovremeno naglasile da ukidanje diplomatskih sankcija Mijanmaru ne podrazumijeva i ukidanje gospodarskih sankcija. Za to su, kako je rekao jedan glasnogovornik vlade u Washingtonu, potrebne puno dalekosežnije reforme.

SAD želi moć

Sjedinjene Države žele posjetom Hillary Clinton Mijanmaru, nekadašnjoj Burmi, demonstrirati želju za utjecajem u azijsko-pacifičkom prostoru. "Taj posjet je, između ostalog, usmjeren i protiv Kine", tvrdi Gerhard Will, stručnjak za Aziju iz Zaklade znanosti i politike u Berlinu i argumentira svoju tvrdnju time da SAD "želi pokazati kako se angažira i u zemlji u kojoj je do sada Kina igrala izrazito dominantnu ulogu".

Američki predsjednik Obama nije na sastanku azijsko-pacifičkih država (APEC) u Honoluluu predstavljajući vanjskopolitičke ciljeve u budućnosti samo najavio stacioniranje daljnjih vojnika u Australiji, nego se i angažirao za sporazum o slobodnoj trgovini između 21 pacifičke države u kojemu za početak Kina neće sudjelovati.

Sada Hillary Clinton posjećuje Mijanmar. "Ovakav razvoj događaja slijedi američku strategiju stavljanja fokusa na Aziju i 'opkoljavanja' Kine", kaže Farmaner.

Mijanmar postaje sve važniji

Mijanmaru je tako uspjelo, pored Kine i Indije, uvući i treću svjetsku velesilu u područje svog utjecaja. Farmaner ukazuje kako se nekadašnja Burma već godinama "igra" s Kinom i Indijom koristeći jednu protiv druge - sada su se u tu igru uključile i Sjedinjene Države. Kina i Indija su zainteresirane za Mijanmar prije svega zbog njegovog izrazito važnog strateškog položaja i ogromnih zaliha sirovina koje se protežu od drva, preko plina i nafte do dragoga kamenja.

Tradicionalno je Kina najvažniji strateški partner nekadašnje Burme, no mijanmarska vlada sada gleda samo svoje interese. To je pokazala i obustava krajnje spornog mega-projekta brane na rijeci Irrawaddy. Oko njega se, kako izvještavaju očevici, bilo naselilo oko 30.000 građevinskih radnika iz Kine, no odluku o obustavi projekta je donio sam predsjednik Thein Sein, bez konzultacije s Kinezima.

I Indija koja je režimu u Mijanmaru obećala kredit od 500 milijuna dolara i želi s njim ući u trgovinu oružjem već se godinama nada da će se moći okoristiti bogatim rudnim zalihama te zemlje.

U prošlosti je gotovo uvijek bilo pravilo da se nakon posjeta nekog visokorangiranog vladinog dužnosnika Kini pošalje jednako visoko rangirani dužnosnik i u Indiju. Tri dana prije posjeta američke ministrica vanjskih poslova Kinu je posjetio mijanmarski šef vojske Min Aung Hlang i sastao se s dopredsjenikom Xiom Jinpingom, koji se spominje kao mogući nasljednik aktualnog predsjednika Hua Jintaoa. U središtu njihovog razgovora je, kako je javila kineska državna novinska agencija Xinhua, bila vojna suradnja dviju zemalja.

Firme traže ukidanje sankcija

Ulazak SAD-a u diplomatski ring s vlastodršcima u Mijanmaru urodio je i prvim plodovima. "Razne američke firme lobiraju za popuštanje gospodarskih sankcija Mijanmaru što bi im omogućilo pristup rudnim bogatstvima te zemlje", objašnjava britanski aktivist za ljudska prava Farmaner.

Očito je da se i ta zemlja lagano kreće u smjeru reformi, ali razilaze se procjene oko toga koliko predsjednik Thein Sein doista ozbiljno želi provesti reforme. Gerhard Will iz njemačke Zaklade znanosti i politike tvrdi da Sein to doista želi te da je njegov uspjeh direktno povezan s uspjehom reformi i da je samo pitanje hoće li uspjeti svladati otpore u vlastitim redovima. Farmaner je pak drukčijeg mišljenja. On upozorava da je mijanmarski predsjednik nevjerodostojan kao veleposlanik demokracije i ljudskih prava i traži "da se mijanmarska vlada mjeri po djelima, a ne po riječima".

I doista je stanje ljudskih prava u Mijanmaru još uvijek katastrofalno. Štoviše, prošle godine je zabilježeno još više kršenja ljudskih prava.

Autor: R. Ebbighausen/ D. Dragojević

Odg. urednik: Anto Janković