1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

„Igra pokretnih meta“ na Balkanu

EU mora jasnije potvrditi perspektivu zemalja iz europske „čekaonice“ jer euroskepticizam uzima maha, poruka je sudionika diskusije „Hrvatska – posljednja stanica?“, organizirane na Sajmu knjiga u Leipzigu.

Liječnik ima za pacijenta jednu dobru i jednu lošu vest. Kako to biva u vicevima, pacijent najprije hoće čuti lošu. „Otkriven vam je tumor. Ali dobra vijest je da patite i od Alzheimerove bolesti, tumor ćete brzo brzo zaboraviti.“ Tako je hrvatski filozof i kolumnist Srećko Horvat započeo svoje izlaganje. „U slučaju Hrvatske, loše vijesti su ogromna financijska kriza i sve više korupcijskih afera. Dobra vijest je da će zemlja vrlo brzo biti članica Europske unije.“

Europska unija, koju Horvat uspoređuje s Alzheimerovom bolešću, donosi i svoje probleme. „Od 1991. je 60.000 ljudi poginulo u pokušaju da se brodovima dokopa obala Europe, a prošle godine je prvi brod stigao i do Hrvatske. Broj tražitelja azila porastao je za 50 posto“, kaže Horvat. Dodaje da od hrvatskih političara sve češće čuje izjave koje podsjećaju na europske lidere. „U posljednje vrijeme ponavljaju ono što je u Italiji rekao Mario Monti: kako je dosadno imati sigurno stalno radno mjesto i da su nam potrebni fleksibilni radnici“, priča Horvat.

Srećko Horvat

Srećko Horvat

U prilično zahuktaloj diskusiji, Horvatu je oštro oponirao Heinz-Jürgen Akst, njemački stručnjak za područje Balkana. „Europska unija nije kriva za nezaposlenost u Španjolskoj ili Hrvatskoj. Nezaposlenost je nikla jer su brojne zemlje EU-a nerazumno privređivale, nisu bile konkurentne i nisu obuzdale financijska tržišta“, smatra ovaj profesor. Književnik i novinar Dragoslav Dedović govori o „izgladnjelim masama“ južnih članica EU-a koje su registrirale „strukturnu neravnopravnost“ Unije.

Ne očekujte obećanja datuma

Zbog problema same Unije, tvrde Dedović i Horvat, sve je teže uvjeriti stanovnike Zapadnog Balkana u europsku perspektivu. Porastu euroskepticizma (naslovna fotografija: prosvjedi u Beogradu) doprinosi se i iz metropola poput Berlina, odakle je Angela Merkel u prosincu glasno poručila da će EU nakon ulaska Hrvatske „smanjiti gas“ kada je u pitanju proširenje. „Nalazimo se u mirnijoj fazi krize, ali je nikako nismo savladali“, podsjeća profesor Axt. „U toj situaciji bilo bi neozbiljno da kancelarka obećava nekakve datume i licitira da će neko ući u EU 2017. ili 2023. godine. Takva obećanja ne možete očekivati ni od jednog odgovornog političara“, kaže on.

Ovaj poznavatelj situacije na Zapadnom Balkanu, kritizira europske lidere jer ne stavljaju jasno do znanja da su „vrata za proširenje i dalje otvorena“. „Države koje žele u EU trebaju se nastaviti prilagođavati ovdašnjim standardima dok mi trebamo nastavimo prilagođavanje njihovim posebnostima. Čekaju nas vremena koja neće biti dinamična kada je u pitanju proširenje EU-a, ali ne smijemo oduzeti svaku nadu zemljama koje teže članstvu“, kaže Axt.

Opekli se na Bugarskoj i Rumunjskoj

Ostavljanje Srbije, BiH, Makedonije, Crne Gore, Albanije i Kosova u europskoj čekaonici Dragoslav Dedović naziva „igrom pokretnih meta“. Navodi primjer Cipra koji je primljen u EU iako su i tada postojale dvije „paralelne“ države na malom prostoru. „Sada se, međutim, od Srbije traži da trajno regulira svoju južnu granicu, i to prije prijema u EU“, kaže Dedović. On vjeruje da su Cipar, kao i Bugarska i Rumunjska ekspresno primljeni iz geostrateških razloga – da se osigura izlaz na Crno more i izvore nafte i tako „potkrešu kandže ruskom medvjedu“.

Profesor Heinz-Jürgen Axt

Profesor Heinz-Jürgen Axt

Axt objašnjava da je za EU velika pouka bio prijem 12 novih članica 2004. i 2007. godine. „Tada se još navijalo da sve bude dobro. Ali postalo je jasno da EU donosi i bolne reforme, zahtjev da se bude konkurentan i da se potkreše državni aparat“, kaže profesor Axt. Dedović upravo taj argument (da se EU opekla kod Bugarske i Rumunjske, pa sada ne želi ponoviti grešku, op.a.) vidi kao „gnojivo za rast antieuropeizma“ na Zapadnom Balkanu. „Pubertetska čežnja naroda da pripadaju europskoj zajednici trajno nije zdrav temelja pridruživanje Uniji. Ali u porastu euroskepticizma potvrđuju se političari koji su oduvijek bili protiv Europske unije“, dodaje Dedović.

Profesor Axt smatra da je onda legitimno postaviti i obrnuto pitanje: ne da li Europa želi nove članice, nego da li su zemlje-aspiranti zaista ispunile sve uvjete. „Razni populisti koji su na vlasti u nekim zemljama uopće ne namjeravaju provesti reforme“, kaže on i dodaje da je „neophodno prevazići umor od reformi“. Hrvatima i ostalima poručuje da Europska unija nikako nije automatsko rješenje za sve probleme. „Kada je Grčka 1981. ulazila u članstvo, u Ateni su vjerovali da će time nestati sve nedaće. Ako neki Grk nije našao ženu, naći će mu je Europska unija“. „Ali Grčka je zaista najgori i time najbolji primjer: od ulaska pa do krize 2008. ta je zemlja dobila 133 milijarde eura koje, kako vidimo, nije upotrijebila da svoju privredu učini konkurentnom.“

O susjedima i njihovim kravama

U Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i Skoplju često se čuje da će ulazak jedne zemlje iz regije (Hrvatske) u punopravno članstvo biti jamac i za ostale zemlje. Filozof Srećko Horvat nije optimist: „Dovoljno je da pogledamo primjer Slovenije pa da vidimo kako može biti i s Hrvatskom“, kaže. Podsjeća da danas u Sloveniji rade mnogi građani BiH, ali da su tamo tretirani kao radnici druge klase. „Nekada su te dvije zemlje bile dio velike Jugoslavije, a danas njihovi građani ne uživaju ista prava“, kaže Horvat. Dedović se prisjeća zbivanja na slovensko-hrvatskoj granice nakon prijema Slovenije u EU 2004. „Tada se mogao vidjeti diskriminatorski odnos pasa-čuvara Europske unije prema nekadašnjim zemljacima“, kaže on.

Dragoslav Dedović

Dragoslav Dedović

„U Srbiji se stoga na hrvatsko pristupanje Uniji gleda s dozom ljubomore i dozom straha da će Srbija ostati pred vratima Unije“, kaže Dedović. „Tu je i blagi osjećaj nepravde, ako se pogledaju ratne devedesete. Postoji stav da je Srbija kažnjena, a Hrvatska nagrađena.“ Još veći paradoks čeka građane BiH. „Hrvati iz BiH će praktično postati građani EU-a, dok ostali neće. Dobit ćemo praktično društvo s dvije klase“, opominje Dedović. Ima, kaže, i rijetkih pametnih glasova koji tvrde da se od hrvatskog pristupnog procesa nešto može i naučiti. „Na daljnjem putu ka EU, kandidati ne moraju ponavljati hrvatske greške, a slobodno mogu ponoviti ono što je Hrvatska dobro uradila.“

Preporuka uredništva