Ideja o zajedničkom tržištu zapadnog Balkana

DW: Postoje zabrinjavajuće tendencije na Zapadnom Balkanu: Demokratizacija je u zastoju, gospodarski rast se odvija suviše sporo, a međudržavne i međuetničke napetosti su primjetne. Europska unija se angažira kroz tzv. Berlinski proces, sa namjerom da omogući pristupni proces tih zemalja. Na samitu u Sarajevu predložili ste uspostavljanje zajedničkog tržišta šest zemalja. Je li to pravi put za rješavanje napetosti?

Johannes Hahn: Da, to je pravo sredstvo. Europska unija osigurala je održivi mir na kontinentu. Jedino područje gdje taj mir nije stopostotno uspostavljen jest upravo Balkan. Berlinski proces nije ništa drugo nego kopiranje osnivačke ideje Europske unije prema kojoj se intenziviranjem suradnje, oduzima želja da jedni drugima skačemo za vrat. Tu postoji nekoliko oblasti, kao što je transport. Sama činjenica da se grade autoceste povezuje zemlje. Isto kao i željezničke linije. To vodi povećanoj međuovisnosti. Kada bi se uspostavilo zajedničko tržište, time bi se mogli slijediti upravo takvi ciljevi – da se doprinese smirivanju i da se pripreme za europske integracije. To ima i kratkoročne i dugoročne efekte.

Vaš prijedlog nailazi na otpor u Crnoj Gori i Kosovu?

Naravno, moramo uvjeriti sve. Mislim da sam mogao raspršiti sumnje. Sada je do naših timova koji pripremaju samit u Trstu, da razjasne što je srž te teme zajedničkog tržišta, pa će i oni koji sumnjaju uvidjeti da je to u njihovom interesu. Ako u Crnoj Gori misle da to smanjuje njihove izglede za brz prijem u Uniju, to nikako neće biti slučaj. Naprotiv, ta zemlja koja je i danas najdalje otišla, doživjet će novi polet. Možemo brže uspostaviti zajedničko tržište, nego što će Crna Gora biti primljena u EU. Moguće je da će zemlja profitirati čak i više od drugih zemalja.

Kakvu dinamiku bi izazvalo zajedničko tržište u regiji?

S jedne strane, ne želim da oni koji napreduju pretrpe štetu. To bi bio pogrešan signal. S druge strane, iz jedne šire perspektive, želimo da se stvari ubrzaju. Nadam se da će poslije ostvarenja toga, oni koji danas zaostaju taj zaostatak nadoknaditi.

Što za zapadni Balkan znači europski model različitih brzina?

Osobno sam protivnik te ideje. Ako to uvedete, teško da ćete to poslije moći ublažiti. Stoga je bolje da se na vrijeme ulože napori kako bi oni koji zaostaju smanjili razliku. Bolje je da ih ne odvajate. Mi već imamo u nekim područjima oblike intenzivnije suradnje u EU, ali sam protiv institucionalizacije „Europe različitih brzina".

Europska unija nije samo gospodarska, nego i zajednica vrijednosti. Upravo tu postoje veliki nedostaci u zemljama zapadnog Balkana. Vodeći političari izloženi su kritikama da ne poštuju neke osnovne vrijednosti.

Točno je da u regiji postoji fenomen da su neki igrači tu već mnogo godina. I da je to teško promijeniti iz različitih razloga. Ali svi oni, koliko se meni čini, žele nastaviti. A ako vidimo da mladi dinamični ljudi žele otići, da je stopa nezaposlenosti visoka - koja je u mlađoj populaciji posebno velika – a ljudi su dijelom frustrirani, onda i ti igrači shvaćaju da se stvari moraju mijenjati, kako bi i u budućnosti imali podršku stanovništva. Za poboljšanje životnog standarda morate poboljšati gospodarske uvjete, kako bi ovamo došle strana poduzeća. Da ulagači kažu – riskiram svoj novac i osnivam nešto. Tu tezu ne zastupam samo na Balkanu, nego i u južnom susjedstvu Europske unije kao i na istoku Europe. Gospodarska atraktivnost se poveća samo ako imate pravnu sigurnost.

Mislite li da je transformacija moguća bez promjene elita?

Upravo sam razgovarao s mladima i rekao sam im: „Sve je to lijepo, ali morate se politički angažirati. Naime, ako vi to ne učinite, učinit će to drugi umjesto vas. Donijet će odluke koje se tiču vas.' Jedan od njih mi je rekao kako je teško osnovati stranku, ali da će to oni ipak učiniti. Meni se čini da kod mladih stvari počinju prelamati. Mnogi od njih počinju shvaćati da se nešto novo ne može stvoriti u tradicionalnim strukturama, pa će stvoriti nove. Računam s tim i to podržavamo.

Rusija je sve aktivnija, a i Turska je prisutna. Istodobno, atraktivnost Europske unije opada…

U Srbiji je 52 posto građana za EU, u drugim zemljama oko 75, a u Albaniji 90 posto. Moramo imati više samopouzdanja. To ne znači da ne bi trebali biti samokritični zbog načina na koji se predstavljamo. Problem je u tome što mi nastupamo kao netko tko postavlja uvjete. Kada neko zahtjeva reforme, onda to nije popularno, s obzirom na to da se ne zna unaprijed što će se zaista dogoditi. Zbog toga su dobre inicijative kao što je zajedničko tržište, udvostručavanje budžeta za program stipendija Erasmus. Cilj je da ljudi uvide dodatnu vrijednost.

Je li poznata strategija „štapa i mrkve" dovoljna? I je li je potrebno više kritičkog praćenja situacije, više prisustva u regiji?

Već sam kod ministara vanjskih poslova Europske unije inicirao njihovo intenzivnije prisustvo u regiji, naravno uz jasnu koordinaciju.

Zbog čega je Vaš angažman na približavanju zapadnobalkanskih zemalja EU neophodan?

U Europi moraju shvatiti da je Balkan još uvijek nestabilna regija s relativno visokim rizikom da se nešto dogodi. A kad se nešto dogodi kao prije dvadesetak godina, onda to proizvede migracijski val. Onda nemate tampon-zonu. Koju Balkansku rutu ćete zatvoriti ako je Balkan polazište? To je negativni aspekt. A pozitivno je da se radi o regiji gospodarskog rasta i velikog potencijala. Ako se posvetimo ovom tržištu to i u EU može sačuvati radna mjesta. Europska unija je neposredno zainteresirana za stabilnost u svom susjedstvu. To se može svesti na formulu: ili izvozim stabilnost ili uvozim nestabilnost.