I više od trgovine

Za Ritu Weingarten je subota poseban dan. 57-godišnja umirovljenica ustaje rano ujutro i već u osam postavlja kutije i vješalice sa starom odjećom na pločnik pred njenom kućom. Robu je uglavnom dobila na poklon, od prijatelja, poznanika i rodbine. Rita Weingarten je prodaje - ne zato jer mora, nego zato jer se tome veseli. Njeno troje djece je već davno napustilo roditeljsku kuću, muž je prije par godina preminuo. Nema više nikoga za koga bi se trebala brinuti, tako da je otkrila svoj novi hobi - trgovinu rabljenim predmetima i odjećom.

Njena mala kuća stoji u jednoj sporednoj ulici Kölna. Subotom se prizemlje pretvara u trgovinu, a rabljena roba je i čitavom prostoru već dala svoj specifični miris. U sredini stoji stol na kojem su poslagani stari 'krimići', u ormaru za cipele je svoje mjesto našao i stari mlinac za meso. Mušterije su razne: jedan mladić duge kose priznaje kako u takvim trgovinama treba mnogo vremena pronaći što se traži, ali u pravilu se može biti siguran kako će se već nešto naći. Ovaj puta traži jaknu za svoju prijateljicu.

Druga mušterija prosjede kose kopa po kutiji punoj raznih električnih kablova. Nalazi onakav kakav želi i pita na lošem njemačkom, koliko košta. Rita Weingarten traži jedan i pol euro i nakon malo cjenkanja se dogovore za jedan euro. Dok pakuje kabel, čavrlja s prodavačicom i otkriva joj kako je došao iz Šri Lanke jer je tamo bio rat i kako bi se rado vratio kući.

U Njemačkoj postoji više od 10 tisuća, kako se to danas pomodno zove, "Second Hand Shopova". Posao ide dobro i usprkos mnogim portalima na internetu na kojima se prodaje rabljena roba. Većina ih dolazi zato jer je tamo jeftinije, ali trgovci takvih trgovina ukazuju da ih sve više kupuje rabljene predmete jer ih se više ne želi bacati nakon upotrebe. To razumije i Rita Weingarten, i ona nerado baca svoje stare stvari. Umjesto toga ih radije prodaje, makar od toga jedva što zarađuje - u prosjeku 20 do 30 eura po radnoj suboti.

Ali to njoj nije važno jer ne mora živjeti od novca kojeg bi tako zaradila. Zato si može priuštiti i pokloniti stvari koje nekome trebaju. U njenoj četvrti ima mnogo nezaposlenih i često se događa da je netko pita, može li mu pokloniti par čarapa. U takvim slučajevima - i ako ih ima, pokloni čitavu vrećicu punu čarapa.

Iako joj je čitava ova "trgovina" samo razbibriga u kojoj zaradi jedva koji euro, nadležni porezni ured traži prave poslovne knjige i poreznu prijavu. Zato pažljivo bilježi što je prodala i koliko je zaradila. "To nije uvijek jednostavno, na početku sam mnoge stvari radila krivo", priznaje, a u međuvremenu je shvatila, što porezna uprava želi znati od nje.

Sve u svemu, i u ovako malenoj trgovini posla ima mnogo, ali Rita Weingarten je sretna u svojm malom carstvu: "To je moj hobi. Da li ću za nešto dobiti 70 centi ili tri eura, zapravo mi je svejedno. Sve skupa je zapravo užitak upoznati uvijek nove osobe."

Autorica: Olga Kapustina (aš)

Odg. ur.: N. Kreizer