1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

I u krizi lete čepovi

U ovim slavljeničkim danima i usprkos krizi, teško da će biti kuće u kojoj barem u ponoć na Novu godinu neće poletjeti čep pjenušca. Iako proizvođači tog "eliksira sreće" imaju najmanje razloga za slavlje.

Mešetar burze u Frankfurtu pije čašu pjenušca

Godina je prošla i još smo tu - već je i to razlog Europljanima za čašu pjenušca

Zapravo ima sve više područja na svijetu gdje se proizvodi pjenušac. "Sparkling wine" već stiže i iz Amerike, Australije ili Južne Afrike. Ali domovina ove vrste obrade vina još je uvijek Europa. Cava iz Španjolske, Spumante i Prosecco iz Italije i naravno Sekt iz Njemačke. Njemački pjenušac je već odavno stekao i međunarodni ugled, a upravo su Nijemci jedni od najvećih potrošača pjenušavog vina. U godini 2008. je u Njemačkoj poletjelo oko 425 milijuna čepova sa uobičajenih boca od 0,7 litara jer je popijeno pravo jezero od 319 milijuna litara pjenušavog vina. To otprilike iznosi 45 čaša pjenušca po svakom stanovniku starijem od 15 godina.

Omar Zayou i njegov pjenušac

Pjenušac voli hladno vrijeme - ali se proizvodi čak i u Maroku.

Pjenušac je ove godine luksuz

Ali ove godine će se popiti manje: neka prekomorska tržišta su zabilježila pad prodaje i po 40% i iako se u Europi bilježi pad od 5 do 10%, u domovini "pravog" pjenušca, francuskoj pokrajini Champagne se također osjeća kriza. Čast staviti na bocu natpis da je u njoj pravi "champagne" je doslovno krcata pravilima i propisima. Ti propisi idu sve do određenog pritiska koji mora vladati u boci. Kod 20° Celzijusa to treba biti najmanje 3 atmosfere - često je i po 5, što je više nego dvostruko više od pritiska u običnoj automobilskoj gumi. Balončić ugljičnog dioksida koji se penje u čaši šampanjca mora se prema površini kretati brzinom od oko 350 do 400 mikrometra po sekundi - samo su neki od brojnih pravila.

Strogo ograničeno porijeklo

Vozači Formule 1 nakon pobjede

Pjenušcu se raduju i oni koji ne smiju piti alkohol

Ali prvo i najvažnije pravilo za šampanjac: vino smije biti uzgojeno samo u pokrajini Champagne, točnije; na samo oko 36 tisuća hektara vinograda te pokrajine. Drugi proizvođači, odlukom Europske unije, ne smiju upotrebljavati čak niti termin "methode Champenoise" kojim se označava tradicionalni način vrenja u boci kakvog je razradio legendarni benediktinski redovnik, Dom Pierre Perignon i kojeg koriste i mnogi proizvođači pjenušca širom svijeta. To strogo ograničavanje bi trebalo zadržati visoku cijenu šampanjca, ali ove jeseni su čak i tamo drastično ograničili količinu grožđa koje se sa jednog hektara - naravno, ručno ubrano, smije upotrijebiti za šampanjac. Proteklih godina je to bilo i do 13 tisuća kilograma po hektaru, ali ove godine je ograničeno na - 9.700 kilograma i ni bobice više.

Potrajat će do tog šampanjca

Milo Đukanović i boca pjenušca

...a rado ga koriste i političari za proslave

Pomalo je apsurdno da će potrajati najmanje tri godine da se ova mjera umjetnog smanjivanja ponude u godini krize, uopće odrazi na tržište. Naime, da bi zaslužio ime, šampanjac mora stajati najmanje 15 mjeseci. A i neka od i po 60 vina od kojeg se "slaže" šampanjac u takozvani cuvée su trebala i po šest godina zrenja da dođu u bocu "eliksira sreće". Tržišno će to značiti da će se ovo smanjivanje proizvodnje odraziti na šampanjce iz godina 2015. ili 2016. Na žalost, za sve one koje sada pomisle stvoriti zalihu, tu je i mišljenje vinara: Dok gotovo svim vinima godi ostati još koju godinu u podrumu, to ne vrijedi za šampanjac. On je već kada se prodaje zreo točno koliko treba biti i preporuča se da odmah i polete čepovi - s krizom ili bez nje.

Autor: A. Šubić (dpa, AF, AP)

Odg. ur.: Snježana Kobešćak

Preporuka uredništva