1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

I u karnevalu postoje "pravila ponašanja"

U njemačkom Porajnju zavladala je ludnica. Posvuda kostimirani i maskirani ljudi, ozračje je veselo pa i raskalašeno, a neke „lude babe“ sa škarama u rukama napadaju simbol ne samo Hrvata nego i muškosti – kravatu.

Skupina kostimiranih žena ispred kelnske katedrale

Karnevalistice ispred katedrale u Kölnu

Ali, i u karnevalu postoje pravila ponašanja. Helga Resch je Kölnjanka i od djetinjstva je povezana s karnevalom. Svake godine ova 42-godišnjakinja na ulicama i u krčmama svoga grada burno slavi karneval od pokladnog četvrtka koji se u Njemačkoj naziva „danom starih baba“ do pokladnog utorka. Svake godine primijeti da ima karnevalskih „početnika“ koji nastoje slaviti kao „pravi Kölnjani“. Ali, to nije lako svladati, pa se često događaju „krivi potezi“. Da bi pomogla neiskusnim karnevalistima ova lektorica u jednoj izdavačkoj kući odlučila je napisati „Karnevalska pravila lijepog ponašanja“.

„Mislim da sam ja tipična Kölnjanka, što znači da se veselim karnevalu. Idem na sve što se nudi, na karnevalske priredbe. Dvaput sam čak bila na proklamaciji karnevalskog princa. Slavim u krčmama, kao i mnogi drugi. Ne bih se označila karnevalisticom nego jednostavno karnevalskim fanom.“

Najbolje je slaviti s ekipom

Savezna kancelarka Angela Merkel okružena plesačicama karnevalskog društva Tanzsportgarde Harsewinkel

Savezna kancelarka Angela Merkel s plesačicama karnevalske udruge Tanzsportgarde Harsewinkel

Ako se želi slaviti kelnski karneval mora se doživjeti dva događaja – ići u neku krčmu i na pokladni ponedjeljak pratiti povorku. Jedno od najvažnijih pravila za uspješno slavljenje karnevala je prema Helgi Resch da čovjek nikad ne bi smio pokušavati slaviti sam ili udvoje, jer to nije zabavno. Najbolje je priključiti se nekoj skupini, u kojoj je najmanje jedan pravi Kölnjanin. S tom ekipom onda treba pronaći prikladnu krčmu u koju bi trebalo ići svakoga dana od četvrtka do utorka.

„Ja bih uvijek išla u neku krčmu koja je dalje od centra grada. U starom gradu su uglavnom turisti. To ne funkcionira osobito dobro. Ono na što se stvarno mora obratiti pozornost jest da se svira prava kelnska glazba. I drugo, je li društvo u određenoj krčmi prikladno ili nije. Mora se jednostavno proviriti u krčmu i steći dojam: ovdje se mogu osjećati dobro.“

Ne mora se razumjeti što se pjeva

Glavno načelo karnevala glasi: „skupa piti, skupa se njihati, skupa plesati“. Tko povučeno ili kao tihi promatrač stoji u kutu, kvari sebi i drugima ugođaj.

Dvije karnevalsitice ljube policajca

Poljupci kao obeštećenje za čuvanje reda

„Važno je, naravno, da čovjek zna pjevati pjesme, jer se slavljenje kelnskog karnevala sastoji prije svega u tomu da čovjek pjeva i pleše s drugima. Tako se pjevanjem istih pjesama razvija osjećaj pripadnosti istoj skupini, i to se jednostavno mora omogućiti. Krivo je u svakom slučaju ako bi čovjek stalno mislio: 'Što to ja pjevam?'“

Pije se pivo, sve drugo je čudno

Najbolje je pjevati i ako čovjek ne razumije tekstove. Osim kelnskog piva (Kölsch) na druga pića se u krčmama gleda s prezirom. I ako se naručuje, onda za čitavu skupinu, što u Njemačkoj nije uobičajeno. (Inače obično svatko naručuje za sebe piće i svatko plaća svoje.) Najbolji način da se početnici integriraju je maskiranje i kostimiranje:

Sudionici karnevalske povorke u Bonnu

Karneval u Bonnu

„Kad je karneval čovjek se mora maskirati. Drukčije ne ide, jer inače čovjek odmah upada u oči. Ono što je u Kölnu drukčije od Münchena jest recimo da je važnije kostimirati se smiješno, nego seksi. U Kölnu se ljudi rado oblače u klaune, žene kao muškarci – gardisti ili pirati. Ja svake godine smislim nešto novo. Ove ću godine biti provalnik. Ranije sam bila „Kip slobode“, „ribič“. Dvije godine sam bila 'Kraljica majka'.“

Kostim i cipele zrele za otpad

Kostim kao ni cipele ne smiju biti skupi. Jer, nakon karnevala te su stvari zrele za otpad. Navečer nije ništa posebno ako čovjek bude u pivu tuširan ili po kostimu dobije senf ili majonezu, a po podu stalno mora gaziti po krhotinama stakla. I svaki karnevalski fan mora pratiti povorku na pokladni ponedjeljak, kaže Helga Resch. I to ne samo zbog bombona i čokolada koje bacaju sudionici povorke:

„Iskustvo pokazuje da je dovoljno doći sat vremena prije početka povorke. I djeca trebaju stajati u prvom redu, jer za djecu je posebno važno da dobiju karamele, dakle slatkiše. Na to svatko mora paziti. Prilično se često vidi da ljudi pokušavaju osigurati slatkiše za čitavu godinu. Mislim da nisu bitni slatkiši koji se bacaju, nego ukupno 'umjetničko djelo'.“

Kelnski karneval bez poljubaca je kao krčma bez piva. Poljubac ispupčenim usnama je ovih dana važan i uobičajen. Ali, i tu vrijede pravila lijepog ukusa. Nametljivost nije pristojna. Helga Resch je sigurna da će onaj tko usvoji ovih nekoliko pravila bolje uživati i neće odmah biti prepoznat kao netko izvana.