1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

I uže reče: «Puknut ću, zamijeni me!»

O opteretivosti užadi ovisi mnogo toga: na primjer život alpinista. Dosad su se korisnici morali oslanjati na vlastito oko, kada bi provjeravali je li s konopcima sve u redu. Njemačkim znanstvenicima to nije bilo dovoljno te su pronašli način da uže čovjeka upozori na svoje predstojeće puknuće.

Konopce više neće trebati «spašavati!» čvorovima.

Konopce više neće trebati «spašavati!» čvorovima.

Život ponekad visi o koncu. Na izradi jednog takvog konca upravo radi diplomirani inženjer Jan Stüve s Instituta za tekstilnu tehniku Više tehničke škole u Aachenu: «Zamisliv je senzor u obliku niti koji može prenositi električne ili optičke signale. Ta je nit sastavni dio konopca pa kada dođe do njegovog preopterećenja, senzorna se nit potrga, a prijenos signala prekine. U tom se trenutku zvučnim signalom javi omanji priključeni uređaj.»
Senzorna nit mora, dakle, biti manje opteretiva od samog konopca u koji je utkana. Za izradu takve niti u obzir dolazi više vrsta materijala. Jan Stüve je stručno ispitao staklena vlakna kakva se, na primjer, koriste u proizvodnji optičkih kablova, zatim metalne niti te vlakna načinjena od polimera koji prenose električne signale. Na kraju se pri izradi prototipa odlučio za staklena vlakna.

Brojne mogućnosti primjene – privreda zainteresirana

Među gospodarstvenicima vlada golemo zanimanje za novu sigurnosnu tehniku. Jan Stüve već je u ranoj fazi istraživačkog posla za svoju ideju uspio zainteresirati vodeće proizvođače užadi i sigurnosnih pojaseva. Premda će razvoj nove tehnike još potrajati, već su sada zamislive brojne mogućnosti primjene – na primjer u teretnom prijevozu. «Kamionski se teret osigurava posebno pričvršćenim vrpcama. U slučaju njihove preopterećenosti elektronika automatski šalje dojavu vozaču u kabini. On će tada zaustaviti vozilo i pogledati kojoj od vrpci prijeti puknuće te je zamijeniti i tako iznova osigurati teret», objašnjava Stüve.
Na isti način funkcionira i osiguranje tereta u utrobi zrakoplova i brodova. No, senzori se alarmom ne bi trebali oglašavati samo u slučaju akutne opasnosti i krajnje nužde. Ubuduće bi, naime, trebali mjeriti i pojave kao što su prečesta uporaba ili zastarjelost materijala. U konopce bi se, na primjer, mogle utkati senzorne niti premazane fluorescentnom bojom pa kad se omotač užeta polako istroši, na površinu će s vremenom izbiti svijetleća nit kao upozorenje korisniku da bi hitno morao zamijeniti izlizano uže.

Najprije će profitirati padobranci

Idealna bi bila kombinacija obaju senzornih vlakana – jednoga koji se u slučaju preopterećenosti oglašava zvučnim alarmom i drugoga koji vidljivo dokumentira istrošenost materijala. Takvo bi što osobito bilo korisno u rudarskim oknima. Ili u dizalima, koji još uglavnom vise o čeličnoj užadi, premda su u uporabi sve više i sintetska vlakna. «Kada čovjek uđe u dizalo, ono bi se moglo oglasiti upozorenjem: ‹Molim Vas, izađite. Preteški ste!›, jer senzori svo vrijeme nadziru opterećenost lifta.»
Do prve bi konkretne primjene nove sigurnosne tehnike trebalo doći još ove godine, ali ne ni u kamionima niti u dizalima. Koristi će, kaže Stüve, prvi imati ekstremni sportaši: «Prototip na kojem trenutno radimo je namijenjen padobrancima. Njihova bi se užad u slučaju preopterećenosti trebala oglasiti zvučnim signalom. Kada čovjeku život već doslovno visi o koncu, neka barem visi sigurno. Bolje je da pukne senzorna nit, nego da se pokida padobranska užad o kojoj doista visi.»
Do serijske primjene nove sigurnosne tehnike proći će još neko vrijeme. No, u Institutu za tekstilnu tehniku u Aachenu računaju kako bi se to moglo dogoditi možda već dogodine.